Epidemija u priči Edgara Alana Poa: Princ zatvara svoje miljenike

Velimir Bojko
Epidemija u priči Edgara Alana Poa: Princ zatvara svoje miljenike

Kad se pomor sručio na kraljevstvo princ Prospero je odlučio da hiljadu svojih odabranih dvorjana spasi od propasti. Pozvao ih je i smjestio u svoj zamak. Prethodno je dopremio dovoljno hrane, vina, duvana i hašiša. A da svima ne bi bilo dosadno, doveo je zabavljače: komičare i mimičare, pjevače, svirače i plesače, dvorske budale, ljepotice i klovnove. Onda su mostovi zamka podignuti, a ulazi zazidani. A za ostale napolju nikog nije bilo briga.

Ovako glasi opis radnje poznatog djela Edgara Alana Poa “Maska crvene smrti” objavljenog 1842. godine. Smatra se da je Po motiv za pripovijetku našao u epidemiji kolere koja je 1831. godine pokosila stanovnike Baltimora.

“Maska crvene smrti” je jedna od tzv. gotičkih pripovjedaka Edgara Alana Poa, raskošnog, baroknog stila i jezika. Objavljena je u časopisu “Grams magazin”. Dvorac u koji su zatvoreni predstavlja simbol bježanja od smrti, koja je bila jedan od glavnih motiva u djelima Edgara Alana Poa.

Iako je devetnaesti vijek bio vijek velikih pisaca i masovnog čitanja uz petrolejku ili svijeću, Poa je malo ko čitao, jer je bio obescijenjen, odbačen i vremenom zaboravljen. Njega su tek decenijama kasnije “otkrili” i predstavili u punom sjaju francuski pjesnici simbolisti.

Edgar Alan Po (1809-49), iako dijete siroče, uspio je da se školuje. Selio se u Ričmond, Baltimor, Filadelfiju, Vašington i Njujork. Prezren i nepoznat, cijeli njegov kratki život bio je ispunjen proganjanjem sa izdavačima i borbom protiv nemaštine, borbom za preživljavanje i prepoznavanje.

Godine 1847, u trošnoj kolibi u Fordamu, nedaleko od Njujorka, u dvadeset petoj godini, od tuberkuloze je umrla njegova supruga Virdžinija. Skrhan bolom, Po je pio i istovremeno uzimao drogu “laudanum”, preživljavajući u delirijumu koji je ličio na pakao. U njegovoj poetskoj i proznoj mašti “nebeski anđeo” Virdžinija samo je mijenjala ime - Anabel Li, Eleonora, Morela i Lajdžija.

Postojala su dva Poa u istom čovjeku - Po najblistaviji um svog vremena i onaj drugi Po koji provodi dane u najbjednijim birtijama predgrađa i koji se ujutru budi u jarku pored puta. To se zove trijumf i tragedija genija.

 

(Za “Glas Srpske” napisao Velimir Bojko)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana