Dodajmo vedrine u kolektivnu svijest

Kazala je to za “Glas Srpske” bibliotekarka Narodne i univerzitetske biblioteke RS i aforističarka Aleksandra Glišić povodom Svjetskog dana šale koji je juče obilježen u NUBRS uz zanimljiv program. Naime, Glišićeva je juče govorila svoje aforizme uz aforističare Miladina Berića, Živka Vujića, Gojka Mandića, Vojina Trivunovića, Darka Samardžića Kodara, Dinka Osmančevića, Ernesta Bučinskog i Draganu Pašić.

Kako nam je kazala, nije jednostavno definisati društvene prilike u kojima se prostor bivše Jugoslavije nalazi već tridesetak godina.

- Međutim, moramo biti svjesni da je to naš jedini životni vijek i da bi bilo lijepo da dodamo vedrine u ličnu, ali i kolektivnu svijest. Aforizme sam i počela da pišem kao odgovor na razne situacije sa kojim se susrećem svakog dana. I da zaokružim, mi ne živimo u šali, ali možemo zdravo da se našalimo prvo na svoj, a onda na tuđi račun - rekla je ona.

Govoreći o smislu pisanja aforizama u doba u kojem živimo Glišićeva je istakla da bi pesimisti rekli da danas mnoge stvari nemaju smisla uz objašnjenje da je sve postalo forma bez sadržaja i da je moderna tehnologija donijela mnogo negativnih stvari.

- Srećom da sam nepopravljivi optimista pa tvrdim da kratke pisane forme poput aforizma nikada nisu bile u boljem položaju, upravo zahvaljujući savremenoj tehnologiji i eri društvenih mreža. Aforizam objavljen na nekoj od društvenih mreža vrlo brzo i lako stiže do velikog broja ljudi. Publika nikada nije bila dostupnija. S druge strane, ostaje pitanje na koju publiku ko cilja. Da li je autoru namjera da svoje aforizme objavi u uglednoj izdavačkoj kući ili da ih čita svakog vikenda za neki honorar u lokalnoj kafani - kazala je Glišićeva.

Dotakli smo se i žena koje pišu aforizme kao i savjeta da ne treba da pišu političke aforizme jer to nije ženstveno, a Glišićeva je istakla da nije tajna da se položaj žena nije bitno promijenio od Eve, Adama i zabranjene jabuke.

- Po nepisanom pravilu patrijarhalnog društva žene su često glavni krivci za sve. Čak ni 21. vijek suštinski nije doveo do bitnih promjena. Na prvi pogled žene su se izborile za svoja prava, ali već na drugi pogled primjećuje se da je to daleko od istine. Čak i na globalnom nivou uglavnom su manje plaćene od muškaraca. Upravo iz tog razloga javljaju se ti komentari koji se odnose na teme kojima bi žene trebalo da se bave, pa i onda kada pišu - objasnila je ona.

Prema njenim riječima, žalosno je što postoji mnogo ljudi koji smatraju da “žensko pisanje” treba da ostane u domenu ljubavne poezije i eventualno ponekog “romančića”.

- Sam pojam ženstvenosti kod nas je sporan, jer djeluje kao da je uloga žene svedena na onu osnovnu, majčinsku figuru. Kada me pitaju zašto pišem aforizme, obično odgovaram da je to zato što je lakše biti aforističarka nego gimnastičarka. Šalu na stranu, bar polovina mojih aforizama je iz domena bračnog i porodičnog života, tako da ne vidim ništa neženstveno u toj formi pisanja. Našalila sam se na svoj račun uz opasku da, ako isključim te “muške” političke aforizme i one aforizme koji se odnose na muža, ostaće mi samo “limunada” aforizmi - rekla je Glišićeva i dodala da to možda i nije loše, jer te lagane varijante svima prijaju.

Aleksandra Glišić navela je par svojih aforizama koje smo  izdvojili za naše čitaoce.

* Šta kaže psihijatar kad uđe na društvene mreže? Ima posla ko hoće da radi.

* Ženo, šta je za ručak? Aforizmi na žaru.

* MMF je skraćenica od mene muž finansira.

* Najnovija cijena toalet papira tjera nas da ga koristimo samo u slučaju velike nužde.

* Kažu da ima žena od kojih treba čuvati muževe. A ima i onih od kojih treba da čuvate domaći sir, pršutu, masline i kućnu biblioteku u kojoj može na miru da se čita.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.