Aleksandra Marilović "Glas": Knjiga buknula kao zaboravljeno sjeme
BANjALUKA - Postoji li veća bliskost nego kada čovjek čovjeku pjeva? Ili majka čedu na grudima. Međutim, postoje i oni trenuci kada čovjek pjeva sam sebi – da pobijedi strah. Ili, pjeva lično strahu da ga zagovori i zaboravi.
Kazala je to za “Glas Srpske” književnica Aleksandra Marilović govoreći o novoj knjizi “Nešto neizrecivo blisko” koja će uskoro biti pred čitaocima.
Književnik Nenad Grujičić napisao je recenziju za ovu knjigu u kojoj je naveo da se snaga ove poezije ogleda u preplitanju slika i prizora koje ne očekujemo, a koji kada se nađu u zavežljaju pjesme postaju tako prirodni i bliski. Knjigu je ilustrovao slikar Zdenko Bećarević, a kako nam je ispričala Aleksadra Marilović ilustracija na naslovnoj strani knjige predstavlja crtež iz herbara cvijeta amarilis.
- Amarilis sam kao semantičku igru imena i prezimena koristila kao šifru na književnim konkursima. Ova knjiga je buknula kao neko zaboravljeno sjeme. Svojevremeno sam pisala o jeziku cvijeća. Za ovaj cvijet se vezuje i mitska priča o nimfi Amarilis koja je pokušala da osvoji pastira Aletea te je po savjetu proroka svake večeri dolazila na vrata dragog, obučena u bijelo - objasnila je Marilovićeva.
Dodala je da je na pragu pastira Aletea nimfa Amarilis svake večeri probadala svoje srce strijelom.
- Nakon tridesetog dana, umjesto nimfe, Aleteo ispred vrata nalazi ovaj crveni cvijet. Sve mi se čini da je ovo, zapravo, mitska priča o tome kako niče poezija. Obratite li pažnju, unutrašnjost amarilisa otkriće vam zvijezdu. Otuda je ovaj cvijet bio čest simbol kako pjesnicima, tako i slikarima. Pjesničke knjige jesu drevni alhemičarski recept: Kako kućni cvijet u saksiji pretvoriti u lični zalazak sunca? Baš o tim sitnim bliskostima moja nova knjiga i govori - ispričala je Marilovićeva.
Kako je kazala, svi umjetnici koje poznaje prilično su samokritični.
- Mašta nam daruje tu privilegiju da kućni cvijet u saksiji (amarilis) pretvorimo u lični zalazak sunca. Nazivaju je još i “unutrašnjom pameti”- rekla je ona.
Dodala je da svi oni koji čitaju njene pjesme znaju da često piše u muškom rodu, što je mnogima interesantno.
- A stvar je, zapravo, u tome što sam stidljiva. Naravno, da nije jednostavno ogoliti unutrašnji svijet drugima, ali moj unutrašnji poriv da to činim tjera me sve dalje i dalje. Nazivam to pravdanjem dara - zaključila je Marilovićeva.
Iz recenzije
Književnik Nenad Grujičić u recenziji knjige “Nešto neizrecivo blisko” navodi da ovaj rukopis ima dušu otvorenu ka drugima.
- To je poezija isceđena iz golog života, med u maternjem jeziku. Sa stručne strane gledano, ona je obogaćena živom leksikom, zanatskim i tvoračkim sposobnostima da se reči prepoznaju, podmlade i rascvetaju do miomirisne cvasti jorgovana - napisao je Grujičić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
