Milan Vasić, glumac, za “Glas Srpske”: Zaboravimo li djedove, unuci neće znati da su Srbi

Ilijana Božić
Milan Vasić, glumac, za “Glas Srpske”: Zaboravimo li djedove, unuci neće znati da su Srbi

Treba da poštujemo velike praznike i da razmislimo o svom poreklu, o svojim dedovima, pradedovima da shvatimo da nije sad samo današnje vreme i da idemo dalje, a da zaboravljamo ono od pre. Ne smemo da zaboravimo ko smo, šta smo i odakle smo, ne smemo da zaboravimo svoje poreklo, jer ako zaboravimo to onda ni naši praunuci neće znati da su bili Srbi.

FOTO: V. Tripić

Kazao je to za “Glas Srpske” glumac Milan Vasić govoreći o porijeklu i korijenima, te o Kosovu i Metohiji odakle je potekao i gdje provodi mnogo vremena trudeći se da pomogne svom narodu koji tamo živi, ali i da prikaže sve duhovne i prirodne ljepote ove svete srpske zemlje.

- Želim da poručim ljudima koji žele da prodaju svoju dedovinu da ne zaborave da to nisu kupili oni, nego njihov deda, pradeda. Niste ga nikad pitali kako je to kupio, ko zna koliku muku je čovek prošao da bi to imao.  Tom zemljom je hranio vašeg dedu, oca i na kraju vas, a vi tek tako to prodajete da bi kupili recimo automobil. To je pogrešno, zato svi zajedno treba da se bavimo očuvanjem tradicije, porodice, ognjišta i vere - dodao je on.

GLAS: Vi ste sa Kosova i Metohije, često boravite tamo, obilazite škole i djecu. Trudite se da pomognete ljudima. Kako je trenutno tamo i u čemu vidite put ka boljem životu na KiM?

VASIĆ: Najveći problem Srba koji su ostali da žive na Kosovu i Metohiji je zaposlenje zastalno od države Srbije. I to baš stalno zaposlenje, jer ako jedan član porodice bude zaposlen, neće oni nikad otići s Kosova i Metohije. Jer ti koji su otišli, otišli su, ali ovi koji su ostali, oni ne žele da idu. Oni vole Kosovo i prosto kad dođete tamo, nećete kod naroda videti da je loše, da je katastrofa, ne. Ljudi u Srbiji me često pitaju kako je na KiM, jer kad gledaju TV prikaze tamo je rat.

GLAS: Mediji i društvene mreže moćan su alat.

VASIĆ: Tako je, a onda ljude zbunim tako što svaki dan objavljujem videe uživo iz Prizrena, Peći, Đakovice, Pećke patrijaršije, Dečana, Gračanice. Kako mi kažu ljudi sa celog Kosova i Metohije, mnogi iz centralne Srbije dolaze tamo zahvaljujući mojim objavama. Dolaze sa porodicom i kažu videli smo Vasićeve objave i odlučili da dođemo.  Meni je srce puno što je tako. Kažem vam, narod na Kosovu i Metohiji neće pokazati da mu je loše. Oni imaju osmeh na licu, imaš osećaj da je sve dobro, međutim ako malo dublje uđeš u stvar, shvatićeš da je veliki problem to što su oni oguglali na celu situaciju. Recimo čovek sa Šar-planine je poslednji čuo da je u Banjskoj bio incident. Nema narod vremena više za to, oni imaju vinograde, maline, njive, imaju poslove. 

GLAS: Dobro je da zahvaljujući Vašim prikazima imamo i tu drugačiju sliku.

VASIĆ: Trudim se zaista. Srce mi je puno kad mi ljudi  od tamo kažu da sam najbolji ambasador Kosova i Metohije. Želim narodu da kažem da ide na Kosovo i Metohiju, jer to mnogo znači tamošnjem narodu. Često  kontaktiraju sa mnom i sveštenstva iz nekih manastira koji su malo zapostavljeni pa me pozivaju da dođem. To su sve manastiri iz 13, 14, 15. veka, to je bogatstvo i prosto je greota ne otići tamo, a svako ko jednom ode vratiće se ponovo. 

GLAS: Snimali ste serijal o Šar-planini. U čemu je njena čar?

VASIĆ: Šar-planina je velika i mnogo Srba živi na ovoj planini. Zato je  gledam kao simbol opstanka jednog naroda. Ona nije samo lepa. Bilo koje brdo, planina ili šuma je lepo, ali Šar-planina je simbol opstanka. Ogromna je i srpski narod je zapravo Šar-planina. Ona je stub opstanka, nju ne možeš da pomeriš. Neće tu nikad Srbina pomeriti. A s druge strane greota je ne videti njene prirodne lepote. Šar-planina ima mnogo izvora, vodopada, toliko reka iz kojih pijemo vodu, toliko lekovitog bilja, savršenu ski-stazu. Preko tog serijala koji sam završio, želeo sam da pokažem zašto treba doći na Šar-planinu.

GLAS: Posebna je ta snaga o kojoj govorite. Ljudi iz Republike Srpske možda najbolje mogu to da razumiju.

VASIĆ: Ne najbolje, nego jedino oni i mogu. Prosto je tako, slične su nam sudbine i razumljivo je da se ovoliko volimo. Verujem da, kada bi bila drugačija situacija, da bi Kosovo stalo uz Republiku Srpsku. Za pomoć, za šta god treba, siguran sam.

GLAS: Nedavno ste u gradovima RS igrali predstavu “Ženidba” koja je bila humanitarnog karaktera s ciljem pomoći narodu na Kosovu i Metohiji. Koliko je važno da se kulturom pruži ta podrška, pogotovo što dolazi iz RS?

VASIĆ: Mnogo je važno da se svi mi iz kulture podignemo i osvestimo da moramo da pomažemo ljudima,  da smo mi ljudi koje mnogi u bivšoj Jugoslaviji prate. Stoga mi moramo da dajemo dobar primer omladini i ljudima. Drago mi je da je baš moje prištinsko pozorište, čije je sedište u Gračanici, učestvovalo u ovoj humanitarnoj akciji.  Nije nam bio prvi put.  Veoma je bitno što je Republika Srpska u pitanju, zato što srpski narod oseća svoj narod na Kosovu i Metohiji. To sam potvrdio kad sam držao koncert u Banjaluci za Pravoslavnu novu godinu. Kad sam došao u Banjaluku tada, znao sam to, ali nisam verovao da je ta ljubav toliko jaka.  Onda sam shvatio da su nam sudbine slične. Zahvalan sam “Baštioniku” što je organizovao tu humanitarnu akciju i pronašao sam porodice na Kosovu i Metohiji koje jako teško žive i pomoći ćemo im sredstvima koja prikupimo.

GLAS: Snimate pjesme i spotove, koliko je važno danas, kada je ne samo u muzici nego u društvu generalno sve krenulo nekim modernim drugim tokom, njegovati tradicionalnu muziku i plasirati je mladima?

VASIĆ: Da, svašta nam se plasira danas, ne kažem da nije dobro, ali preko je potrebno ovo što radim.  Bavim se pesmom da bi očuvao kosovski melos, a obavezno snimam spotove da bi ljudima konstantno prikazivao srpsku istoriju i lepote Kosova i Metohije. To je moja misija. Nije moja misija da budem pevač, nego da čuvam i negujem tradiciju, ognjište, koren, majku, oca. Moji majka i otac su u spotu za pesmu “Poleteo soko sivi”. Sve je otišlo na neku drugu stranu, a treba decu da vratimo porodici, ognjištu i tradiciji. Bitno je da se folklor čuva, jer bez toga ne postojimo. S druge strane, dolaze mi mnogobrojne poruke i videa na kojima vidim da deca od dve do sedam godina znaju pesmu “Poleteo soko sivi”. Ne možete da verujete koliko dece zna tu pesmu. Bitno je da im se privuče pažnja na kvalitetan način. Trenutno snimam pesmu za Metohiju. Stalno je Kosovo u fokusu, ali na Metohiji se najviše ratovalo. Metohija su Velika Hoča, Peć, Đakovići i mnogo Srba je od tamo proterano, baš su morali da odu.  Tako da pravim pesmu o tom kraju, deluje mi da može da postane himna Metohije, jer reči su čarobne, a spot ću snimati u Velikoj Hoči.

GLAS: Zašto baš u Velikoj Hoči?

VASIĆ: Velika Hoča je nešto posebno. Svako selo na Kosovu i Metohiji ima po jednu crkvu. Neko dve, neko tri, a Velika Hoča koja sad možda ima 500 ljudi, a nekad je bilo 1000, dakle u tom selu od 300 kuća ima 13 svetinja iz 13, 14 i 15. veka. Ne može niko da mi kaže da je to tek tako neko gradio baš tu. To je baš sveta zemlja, ko zna šta je sve tu.

GLAS: Jesmo li danas svjesni tih korijena koji čine naš identitet i koliko  je važno to njegovati?

VASIĆ: Mlađa generacija nije svesna. Niko im to ne plasira. Mlada generacija je takva da su prosto usmereni na društvene mreže, igrice. Nema sporta, nema ništa, ali kažem mi moramo to da radimo, mi koji znamo za to. Zato stalno pozivam poznate ličnosti da poču da se bave time. Da svako od nas govori o svom mestu, gde je rođen, neka priča zašto je voleo dedu, čime se bavio deda, pradeda. To se mora vratiti, jer zemlja je skupa, moramo da je čuvamo. Najvrednije nešto što postoji je zemlja. To ne može niko da ti otme, može neko da bude vlast, ali zemlja je tvoja.  Moramo da čuvamo dedovinu i da približimo selo gradu, jer selo održava grad. Možda omladina tek sa trideset godina to shvati i  vrati se tome. Stalno govorim da će se vratiti bolje vreme, jer ništa ne traje večno.

GLAS: Živimo vrijeme u kojem su prave vrijednosti zapostavljene. Igrate Gogoljevu “Ženidbu” koja ismijava licemjerje, ženidbu bez ljubavi itd. Nije li tragično što mi i danas živimo tu “Ženidbu”? 

VASIĆ: Kad vidite Gogolja i Nušića, vidite da je tu pogođen mentalitet. Mi ne možemo da pobegnemo od mentaliteta, možemo da se menjamo nabolje ili nagore, ali i Gogolj i Nušić pričaju o našem mentalitetu.  To smo mi, treba da se menjamo nabolje, ali teško je menjati mentalitet. 

Planovi

GLAS: Kakvi su Vaši planovi za naredni period?

VASIĆ: Stiže nova pesma, a o od septembra počinjem u svom Prištinskom pozorištu rad na novoj predstavi.  Takođe, nastavljam da obilazim lepote i narod na Kosovu i Metohiji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana