Branko Bojović (Bane Sanšajn), za “Glas Srpske”: Kada izgubiš karakter, više nisi svoj čovjek

Branislav Predojević
Branko Bojović (Bane Sanšajn), za “Glas Srpske”: Kada izgubiš karakter, više nisi svoj čovjek

Voleo bih da ima alternative. Nažalost, kao što vidimo, sve se dešava kao po Bibliji. Možemo se nadati da će se izmaći neka cigla u građenju te nehumane piramide duboke države, jer više puta do sada su hteli da imaju kontrolu nad celim svetom pa im nije uspelo. Samo što sad izgleda ozbiljnije, a i njima se ne žuri, već nas fino natenane, kao žabu krckaju u vreloj vodi.

Rekao je ovo za “Glas Srpske” Branko Bojović, poznatiji kao Bane Sanšajn, lider kultnog benda “Sanšajn” i ikona domaće hip-hop scene, objašnjavajući zbog čega se vratio posljednjim singlom “FNP” sastav “Sanšajn” na teritoriju politike i eksplicitne angažovanosti teksta usmjerenog, po njegovim riječima, prema ključnom neprijatelju ljudske slobode, liberalnom kapitalizmu i NATO paktu kao ključnom instrumentu moći, a ta borba, kako on kaže, prosto nema alternativu. Bojović kaže da nije bilo lako pozicionirati svoje autorsko mjesto nakon duge studijske pauze, prije svega sa raznim producentima, ali da nakon serije singlova stvari polako dolaze na svoje mjesto sa novim albumom. “Sanšajn” će ovog vikenda u subotu nastupiti u Klubu studenata Banjaluka.

- Ono što je meni bilo teško jeste da se organizujem sa producentom tj. producentima. Trebalo mi je pet godina da bih sastavio album što nije normalno. Jednostavno toliko različitih energija me je saplitalo da bih sve to završio, da mi je trebalo baš mnogo energije, smirenja i strpljenja. Bogu hvala, album je gotov, a do sada su izašle četiri pesme sa tog albuma: “Da li sam”, “Aria-M”, “Frka gori” i pomenuta “FNP” - rekao je Bojović.

GLAS: “Sanšajn” je na pauzu otišao iz ere albuma, vratili ste se na scenu u eri singlova i digitalnih mreža, koliko se promjena u načinu konzumacije muzika odrazila na Vas kao autora, tj. da pojednostavimo, da li Vam je draža duža albumska forma ili kraća varijanta?

BOJOVIĆ: Naravno duža albumska forma. Ok je izbaciti singl, ali to mi ima smisla jedino kao najava za novi album. S obzirom na to da živimo u novom vremenu, treba se prilagoditi novim okolnostim, ali isto tako ne odstupati od svog puta. Treba zadržati svoj karakter, jer ako čovek to izgubi, izgubio je samog sebe.

GLAS: Pomenuti singlovi uz prepoznatljivi duh “Sanšajna” i Vaš vokal, stilski su eklektični uz nikad širi žanrovski raspon u muzičkoj podlozi od metal i krosover zvuka preko popa i fanka do operskih zvukova. Ko je sve učestvovao na samom snimanju materijala, od muzičara preko gostiju do producenata, tačnije ko je sve danas “Sanšajn” osim Vas?

BOJOVIĆ: Kao bend “Sanšajn” funkcioniše tako što prvo mora da se naprave dobri tekstovi, Na ovom albumu, pre svega, svaka čast na uspešnoj saradnji sa Kizom RH, što se instrumentalnog dela tiče, produceni su bili: Dalibor Minić, Ivan Petrović, Marko Benini i Luka Citadela. Gost na jednoj pesmi “Frka gori” je Fankles ili Sale “SMF”. “Sanšajn  kru” dolazi na kraju kad ja završim sav studijski deo posla. Masterujem pesme, onda sa bendom ulazimo u prostorije za sviranje i rasviravamo te pesme, da one za koncerte zvuče još mnogo jače i bolje! Danas su članovi “Sanšajna”  bubnjar Nenad Vuković Nefa, basista Branko Spasić ili Bane Junior, gitarista Milan Kordolup Milanče, di-džej Keš (Vladimir Todorović), MC Toša (Milorad Matić) i MC Iskaz (Zoran Stefanov).

GLAS: Kada već pominjemo muziku, zašto je “Sanšajn” na samim počecima matrice obogatio živim instrumentima i bendom koji vas je promovisao kao lidere i pionire krosovera kod nas i koncertnu atrakciju što za hip-hop nije bilo baš uobičajno?

BOJOVIĆ: S obzirom na to da sam muziku počeo da slušam krajem sedamdesetih, a ozbiljnije osamdesetih, to su isključivo bili bendovi, tako da sam znao čim sam završio prvi album sa producentom Atmanom Aktivom, da ću sastaviti bend sa kojim ću javno nastupati. U to doba pojedini reperi iz različitih bendova su mi se mrštili što štrčim na taj način, čak su mi određeni pametovali i hejtovali, što sam bio jedinstven za razliku od svih ostalih u to doba.

GLAS: Sa ove distance kako gledate na te rane dane uspona hip-hopa kod nas, danas je on prilično etabliran žanr kod nas, od svih vrsta samo izraza, od estrade do andergraund repa?

BOJOVIĆ: Konkretno, ključni prelaz je bio 1995. godina. Do tada su bili dens rep bendovi koji stilski i sa umetničke strane nemaju veze sa onim što niče od 1995. Tad nastaju pravi rep bendovi koji se i dan-danas pamte.

GLAS: Sa pređenom kilometražom i stečenim iskustvom, kako Vam izgleda današnji momenat u rep muzici, ne samo kod nas nego i globalno, koliko je sačuvao uličnu oštrinu i buntovnički duh, a koliko je postao mejnstrim?

BOJOVIĆ: Znači, po mom ukusu je zatupeo. Mnogo je postao mlohav hip-hop od 2010, pa naovamo. Zadnji stvarni OG (original gangsta) je Fifti-Sent, a to je rekao Ajs-Ti, koji je prvi bio. Ali šta da radimo, to je evolucija repa ili što kaže Dr Dre: “Kome se ne sviđa novi rep, taj je baba i deda”. Meni se lično, sviđa većina rep matrica, stil repovanja nikako, sem engleski žargonski rep, ima i par francuskih repera koji su dobri, ali sve je to užasno malo, pojedinačno, a čak i od tih pojedinaca, svidi ti se neka pesma, a kad im pustiš ceo album samo se smoriš.

GLAS: Nikad niste bježali od autobiografskog u lirici benda, ali koliko je teško bilo povući granicu, ako ona uopšte postoji, između Branka Bojovića i Baneta Sanšajna?

BOJOVIĆ: Naravno da postoji neka granica koja je uglavnom tanka, dže dže dže. Granica koja mora da postoji je ponašanje i divljanje na bini, ekspresija svih mogućih energija tokom nastupa, transformacija negativne energije u pozitivnu energiju, dok privatno ovako nikad nisam patio da budem veliko slovo kad sedim sa ekipom negde. Šta više, malo sam i povučeniji, više volim da slušam druge i generalno mi sam mozak pravi obradu podataka ko, zašto i kako priča svoju priču, na osnovu mnogo raznih literatura koje čitam o samoosvešćivanju. Imam i svoji kolumnu u časopisu “Borba” pune četiri godine za koju sam na 102. godišnjici “Borbe” prvi put dobio ove godine priznanje kao pisac.

Banjaluka

GLAS: Svirate ovih dana u Banjaluci gdje se, od prvog nastupa na Kastelu do posljednjeg na “Demofestu”, energija u vazduhu između benda i publike doslovno mogla opipati. Leži Vam banjalučka publika ili je to naš subjektivni utisak?

BANOVIĆ: Prvi put smo u Banjaluci nastupili 1998. godine na  tvrđavi Kastel, bilo je 4-5 hiljada ljudi. Ludnica skroz. Svaki put kad smo svirali u Banjaluci, super smo se proveli zajedno sa publikom. Uvek mi je zadovoljstvo da dođem u taj divan grad i privatno, a kamoli još kad imamo svirku. Ceo “Sanšajn” se raduje i sa nestrpljenjem čeka subotu uveče da napravimo eksploziju. Da napravimo ustanak... “Fuck Nato Pact ”!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana