Boris Dragojević iz Kiseljaka o životu u najmnogoljudnijoj zemlji za vrijeme pandemije:

Jelena Stanić
Boris Dragojević iz Kiseljaka o životu u najmnogoljudnijoj zemlji za vrijeme pandemije:

KINA - Boris Dragojević iz Kiseljaka, koji je radi kao nastavnik engleskog jezika u Kini, jedan je od rijetkih ljudi sa Balkana koji je odlučio da se, nakon godišnjeg odmora prošle godine, vrati u tu zemlju, koja je u to doba bila žarište virusa korona.

Kada je virus u januaru prošle godine počeo naglo da se širi Kinom, mnogi stranci su pohitali da se vrate u otadžbinu, a Dragojević, koji je u tom trenutku bio na zasluženom odmoru u Maleziji i Filipinima, izabrao je drugačiji put. Odlučio je da ne posluša savjete roditelja, koji su ga molili da dođe u BiH te se vratio u Kinu.

Dragojević je za “Glas Srpske” ispričao da je imao je samo nekoliko časova da izabere put u kineski grad Ningbo, koji je kasnije postao žarište zaraze ili da se vrati porodici u Kiseljak.

- Proveo sam sedam časova na aerodromu u Hongkongu, jer je let za Ningbu kasnio. Tada sam se čuo sa roditeljima koji su mi savjetovali da otkažem let i dođem u BiH. Uprkos njihovoj želji, odlučio sam da se vratim u Kinu, koja je bila žarište virusa i nastavim sa poslom - priča Dragojević.

Ovaj dvadesetšestogodišnjak, inače inženjer po struci, priznaje da je strah bio prisutan, ali da nije dozvolio da ga panika savlada.

- Sjećam se kao da je juče bilo. U februaru prošle godine sam samo tri puta napustio stan i to da bih obnovio zalihe hrane. Jedna pozitivna strana je bila što su Kinezi pokupovali sve instant nudle, dok je većina zapadnjačkih prehrambenih proizvoda bila dostupna - našalio se Dragojević.

Objasnio je da je tada svaka zgrada stanarima dala posebne kartice i bez obzira na to koliko je njih živjelo u stanu, jedna osoba je svaki drugi dan mogla da napusti dom.

- Ukoliko ste morali da radite, onda je vaša firma od države tražila posebnu dozvolu da biste mogli svakodnevno da izlazite napolje - rekao je i dodao da su u Kini već sredinom sljedećeg mjeseca počeli sa popuštanjem restriktivnih mjera.

Kafići i noćni klubovi počeli su da rade, ljudi su i dalje bili oprezni, a maske su, kako je kazao, i tada bile obavezne, kao i mjerenje temperature na svakom koraku.

 - Svako na mobilnom telefonu mora da ima zeleni QR kod. Ukoliko ste bili blizu pozitivne osobe ili za koju se sumnja da je zaražena, taj kod bi promijenio boju i automatski vam je bilo zabranjeno kretanje - kazao je ovaj mladić i istakao da je nepoštovanje mjera imalo za posljedicu ogromne novčane ili čak zatvorske kazne.

Iako se situacija u Kini već u maju prošle godine stabilizovala, strancima je, kazao je, život tada postao teži.

- Svi su na nas, koji nismo Kinezi, gledali kao da smo tek došli u tu zemlju i ponovo donijeli virus. Bio sam u situacijama da su ljudi napuštali lift u kojem sam bio ili nisu htjeli da sjednu pored mene u prevozu - prisjetio se Dragojević dodajući da ipak nije zažalio zbog tadašnje odluke.

Kako je kazao, sada može da putuje i da ima normalan život i to samo zato što su u Kini svi poštovali epidemiološke mjere.

- Vjerujem da je to razlog zašto u Kini možemo putovati, ići na zabave i živjeti kao da nema virusa. Naši ljudi će radije ugroziti zdravlje drugoga nego ostati zatvoreni u kući nekoliko dana - kazao je i dodao da je nažalost mnogo takvih.

Aplikacija

Boris Dragojević je kazao da je jedno od osnovnih sredstava komunikacije i izvor informacija aplikacija “WeChat”.

- Putem ove aplikacije dobijali smo obavještenja u vezi sa virusom. Postojali su programi koji su pratili sve u vezi sa širenjem virusa u Kini i svijetu - kazao je Dragojević.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana