Vojislav Kecman, svjetski poznati mašinski stručnjak objavio prvi roman: „Plješivica“ priča o našoj sudbini u zla vremena

Kaže to autor Vojislav Kecman o svojoj knjizi koja je nedavno objavljena u Banjaluci.

Ovo je prvi roman Kecmana, inače doktora nauka koji je do penzionisanja bio redovni profesor na Virginia Commonwealth University (VCU), Computer Science, College of Engineering u Ričmondu u SAD. Bio je gostujući profesor na čuvenom MIT univerzitetu kao i profesor na nekoliko univerziteta u Evropi i Novom Zelandu. Predavao je predmete iz mašinskog učenja i vještačke inteligencije. Penzionisao se kao jedan od istaknutih svjetskih stručnjaka iz ove oblasti. Njegov roman nazvan po planini Plješivici, poveznici Like, Dalmacije, Korduna, Banije i Pounja je započet, i skoro čitav napisan, u Americi, ali je dovršen u Driniću njegovih predaka.

GLAS: Nije malo iznenađenje kada profesor iz svijeta nauke i umjetne inteligencije objavi jedan takav roman?

KECMAN: Pa, nije ni veliko. Mnogi pisci nisu školovani književnici.  Dostojevski, jedan od najvećih ikada, bio je inženjer. Kao što je i naš Dobrilo Nenadić inženjer poljoprivrede a napisao je prelijep ljubavni roman, jedan od najčitanijih u srpskoj književnosti  „Doroteja“. Romane pišu svi koji osjećaju da imaju šta reći i prenijeti drugima. Naravno, ova dva primjera ne znače da sam se, i u trenutku, želio postaviti na njihovu ravan. Samo sam htio reći da pisanje ide iz unutrašnje potrebe a ne iz nekog posebnog obrazovanja ili profesionalnog djelovanja.

GLAS: Ipak, teško je vjerovati da ste tek po završetku svoje dugodišnje univerzitetske karijere sjeli i napisali svoj prvi roman?!

KECMAN: Ovo nije moja prva knjiga, već šesta. Da, vaistinu, ja sam 50 godina radio kao profesor na univerzitetima u Evropi, Americi i Novom Zelandu i puno sam pisao. Na srpskom, njemačkom i engleskom jeziku sam objavio pet knjiga, više naučnih izvještaja i oko 150 radova u naučnim časopisima i na kongresima, te razvio više programa na području mašinskog učenja i umjetne, tj. vještačke, inteligencije. Tada su nastale one moje prve knjige. Svjetski najpoznatija je „Učenje i meko računanjeˮ, u originalu „Learning and Soft Computingˮ, koja se koristi(la) na skoro 100 univerziteta širom svijeta od čega na 20 univerziteta u SAD. Sada je red pokušati dati odgovor na Vaše pitanje o ovoj najnovijoj knjizi, „Plješivici“, koja je posve drugačija od tematike mojih prethodnih djela. Po tim, naučnim knjigama, moglo bi se kazati da znam slagati slova i riječi u razumljive rečenice, ali one upućene analitičkom, racionalnom, dijelu mozga, kao što bi naš vodeći intelektualac i najveći poznavalac književnosti, profesor Lompar, rekao, tehničara znanja. Da li sam vješt i u redanju riječi za srce i dušu, ne znam. To ostavljam čitaocima. Uskoro će se čuti.

GLAS: U mnogim romanima i pričama osjeća se dio vezan uz pisca i njegov život. Koliko je Vašeg života u romanu „Plješivica“?

KECMAN: Sve knjige izlaze iz iskustva i spoznaja njihovih pisaca pa tako i ova. Jedan me je čitalac upitao “Da li je ovo tvoja autobiografija, ili životopis tvoje familije?” Moj je odgovor bio da je u pozadini moje priče o ljubavi i mržnji „biografija“ naših ljudi iz stotina hiljada familija. Kazano drugačije, „Plješivica“ je priča o sudbini našeg naroda u zla vremena u, i poslije, Drugog svjetskog rata na Balkanu. Sama ljubavna priča je, ipak, tek samo priča. Nadam se lijepa i uzbudljiva.

Prodaja knjige

Knjigu „Plješivica“  svi koji žele mogu da kupe u Knjižari galeriji „Riznica“, u Tržnom centru „Vidović“, Jevrejska bb, Banjaluka (broj telefona 051 211 802) kao i na prvom spratu Robne kuća „Boska“  i na prodajnom štandu sa knjigama kod Narodnog pozorišta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.