Kosa Perović iz Grivaca kod Rogatice sa čukununučadima čeka stotu

Sreten Mitrović
Kosa Perović iz Grivaca kod Rogatice sa čukununučadima čeka stotu
Kosa Perović iz Grivaca kod Rogatice sa čukununučadima čeka stotu

Rogatica - Starica Kosa Perović iz sela Grivci kod Stjenica u Rogatici koja je nedavno zagazila u 98. godinu tvrdi da za dug život recepta nema jer je uvijek radila mnogo i spavala nedovoljno, a ni danas se ne štedi i istim tempom, kaže čeka stotu.

Nije, priča, nikad pušila ni pila alkohol. Jela je šta je imala i radila i više nego je mogla. Živi u jednoj od dvije kuće koje je gradila, a jednu je čak i svojim rukama omalterisala.

Raduje se kad se na njena vrata pojavi neko od sinova i kćeri, 12 unučadi, 19 praunučadi i petoro čukununučadi da bi sa njima oživjela sjećanje na svoj buran i težak, ali zanimljiv životni put.

- Solidno vidim, a pamet me još dobro služi. Spremim sebi da jedem i javim se na telefon kad me zovu.  To me najviše obraduje, a kad god mogu svi dođu da me obiđu - priča vremešna starica.

Jedna od najstarijih žena u Rogatici kaže da ide stopama majke Ilinke koja je živjela 105 godina. Kao i mnogi drugi iz njene generacije, pogotovo ženskog svijeta, ni Kosa nije išla u školu, ali kako reče, znala je čitati i niko je u računu nije mogao prevariti.

Život je, kazuje baka Kosa, nikad nije mazio. U najmlađim danima morala je pomagati majci u svakodnevnim poslovima, ali i da ore, kopa i obavlja ostale teške seljačke poslove, jer joj je otac bio invalid.  I tako sve do udaje za Milivoja Perovića iz Grivaca, koje od njenih Šenkovića razdvajaju brdo Rabar i Crni vrh.

- Moj Milivoje, bio je gledan momak iz domaćinske kuće,  ali osim što smo se viđali na raznim skupovima nikad nismo ašikovali jer sam ja imala momka u Gučevu. Na tu foru me je Milivoje i "ulovio". Dao mi je neku kovertu, navodno poslao mi je taj momak, a u njoj je bilo nešto para i zlatni prsten. Kad sam to uzela, Milivoje mi je rekao: "to ti je moja zaruka". Ja sam to odmah bacila, ali on mi dobaci: "Ja dolazim za koji dan da te vodim". Tako je i bilo - priča baka. Sa njim je rodila petoro djece, a napustio ju je u 43. godini.

- Sva su mi djeca, hvala Bogu, živa i zdrava. Sa mnom najviše vremena provodi najmlađi sin Marinko koji je penzioner - kaže starica. Kosin život u Grivcima bio je borba neprestana. Bolest muža i petoro djece bili su razlog da na njena ženska pleća padne cijela kuća, ženski i muški poslovi.

- Da se dođe do dinara moralo se raditi i na dnevnicu. Radilo se po cijeli dan i za čanak brašna. Snalazila sam se na sve moguće načine. Pješke sam išla u Vlasenicu odakle sam na leđima donosila i po 30 kilograma kukuruza da nahrani djecu. Jedne prilike donijela sam i dva praseta, jednog na prsima drugog na leđima. I tako ko zna koliko puta sam prošla razdaljinu od Grivaca i Stjenica do Vlasenice, Bijeljine, Sokoca, Rogatice, Goražda, Foče, Višegrada, Čajniča - prisjeća se baka Kosa.

U Sarajevo, gdje joj je muž Milivoje bio više puta i mjeseci na liječenju, otišla je, kazuje ona, najmanje 15 puta.

- Kada bi se sve to pretvorilo u metre i korake ispalo bi da sam pješke obišla pola svijeta, a i možda više - priča starica.

Obišla "pola svijeta"

Nije baka Kosa obišla samo region. Najviše su joj u sjećanju ostale berbe kukuruza u koje je išla više godina.

- Išla sam u Banat da bih prehranila čeljad. Znala sam po 15 metara kukuruza donijeti kući - kaže baka koja je stigla da ode i u Italiju, Mađarsku, Rumuniju i Tursku.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana