Oživljavanje uspomena
BANjA LUKA - Dan poslije prvog zemljotresa 26. oktobra 1969. održali smo kratak sastanak, na kojem smo odlučili da vraćamo učenike kući, ako dođu do škole, jer je udarom bila veoma oštećena. Tek što smo sišli niz stepenice i izašli iz škole, grad je pogodio drugi, jači zemljotres. To je bio strašan prizor. Banja Luka je bila sva u prašini, mnoštvo ptica u letu... A naša Realka je bila nakon toga neupotrebljiva.
Ovo su riječi tadašnje direktorke škole Smilje Zoričić-Kerkez, koja je preksinoć na tribini u Gimnaziji pred mnogim đacima i profesorima, sjetno evocirala uspomene iz tog perioda.
Na tribini "Gimnazija u zemljotresu 1969." prikazan je dokumentarni film Milana Rakića "Gimnazija 1895 - 2009.". Osim ovoga, posjetioci su pogledali i kratki film o gradu na Vrbasu neposredno poslije samog zemljotresa.
Buru emocija u publici izazvali su prizori miniranja u zemljotresu veoma oštećene, Realke. Teško je bilo ostati ravnodušan na kadrove u kojima taj hram znanja nestaje u oblaku dima, a na tome mjestu ostaju samo hrpa betona i bolne uspomene.
Tadašnja profesorka Ljiljana Stanar pričala je o toj školskoj godini, koju su učenici nastavili u Crikvenici, Selcu i Novom Vinodolskom.
- Bilo je mnogo teških, ali i jako lijepih trenutaka u nevolji koja nas je snašla. Ipak, u sjećanju ostaje neizbrisiv trenutak kada su nam iz Banje Luke donijeli kamen, dio naše tada već minirane, Realke. Među prisutnima su zavladali muk i tišina. To je bio najtužniji trenutak - sjeća se kroz suze Stanareva.
Bivši profesor Ilija Pletikosa prisjetio se zajedničkih momenata učenika i profesora, koji su silom prilika morali da napuste svoj grad, da bi nastavili školovanje.
- U toj našoj "epizodi", nije bilo ni malo lako. Prvi put su učenici ostali sami, daleko od roditelja, ali pokazali su, da i u nevolji ostaju drugari - kroz osmijeh priča Pletikosa.
Bilo je i nestašluka, sa simpatijama priča on, a jedan od glavnih aktera bio je današnji profesor, a tadašnji učenik Gimnazije Božo Marić.
- Često smo pravili zabave u Crikvenici. Na čudo lokalnog stanovništva, bili smo neka vrsta avangarde, pa su oni dolazili kod nas - sjeća se Marić.
Iako je velika nevolja tada snašla Banju Luku i njene stanovnike, iako su učenici morali otići iz svoga grada, kako kaže profesorka Stanar, malo kada se đaci i profesori tako zbliže, kao što se zbližila ta generacija.
Izložbe
Osim sjećanja profesora i učenika, posjetioci su na tribini mogli da pogledaju i izložbu učeničkih radova i fotografija "Zemljotres i Gimnazija" i poslušaju članove istorijske sekcije koji su predstavili svoje radove na ovu temu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
