Priređen doček za Kotorvarošanina Vanju Pejakovića: Zagrljaji i suze radosnice zamijenili mjesece strepnje

Milijana Latinović
Priređen doček za Kotorvarošanina Vanju Pejakovića: Zagrljaji i suze radosnice zamijenili mjesece strepnje

Kotor Varoš - Nemam riječi da opišem kako se osjećam, fenomenalno je biti okružen dragim ljudima. Hvala svima koji su mi pomogli i bili uz mene u najtežim mjesecima u mom životu, rekao je Vanja Pejaković koji se nakon oporavka od teške povrede iz Italije vratio u svoje Maslovare.

Vanja je na maturskoj ekskurziji u jednom italijanskom ljetovalištu početkom juna prošle godine skočio s mola u vodu duboku tek pola metra i slomio četvrti vratni pršljen.

Heroj sa kojim su se zajedno borili italijanski ljekari, njegovi roditelji i humani ljudi širom Srpske stigao je u svoj rodni kraj u utorak uveče, a mjesece ispunjene strepnjom i brigom zamijenili su zagrljaji, sreća i suze radosnice.

Rodbina, komšije, prijatelji, školski drugovi i saigrači iz Košarkaškog kluba "Mladost" satima su nestrpljivo čekali njegov dolazak, a kafić "Dionis" bio je mali da primi sve one koji su došli da požele dobrodošlicu ovom Kotorvarošaninu.

Sve je bilo u znaku Vanjinog povratka, a na vratima kafića nalazio se broj 13, njegov broj na košarkaškom dresu.

- Samo čekam da ga poljubim - kazao je Vanjin brat Stefan dok je s nestrpljenjem iščekivao kada će se pojaviti.

Za djeda Ratka Pejakovića, učitelja u penziji, dan povratka njegovog unuka, je kako kaže najsrećniji u životu.

- Niko nije srećniji od mene. Poslije osam mjeseci duge borbe vratio se moj Vanja - kazao je ponosni djed. 

Najvažniju Vanjinu bitku u životu, da se oporavi i ponovo stane na svoje noge, rame uz rame s njim, izvojevali su njegovi roditelji.

- Sada je sve dobro. Vanja se dobro osjeća, ali mora nastaviti sa rehabilitacijom. Svi smo uzbuđeni i srećni jer je napokon došao kući - rekao je Vanjin otac Saša Pejaković i zahvalio svima koji su uveličali povratak njegovog sina.

Desna ruka porodici Pejaković u najtežim danima njihovih života bio je kum Dalibor Jovanović.

- Nije mogao dan proći da se nismo čuli od kada sam se vratio u Maslovare iz Italije. Dok sam bio tamo bilo mi je lakše, ali kada sam vidio da ostaje u sigurnim rukama bilo mi je srce na mjestu. Hvala ljekarima koji su iz dana u dan davali sve od sebe. Vanja je pobjednik i znao sam da će i sada pobijediti. Biće on opet onaj stari - rekao je Jovanović.

Vanju je u Maslovarama dočekao i profesor banjalučke Srednje poljoprivredne škole Ljubiša Rokić, koji je bio sa đacima u Italiji kada se dogodila nesreća.

- Došao sam sa većinom učenika iz Vanjinog razreda da ga  podržimo da nastavi da se bori i pobijedi povredu koja ga je zadesila. Svi drugari su ga sve vrijeme podržavali, a snaga koju je naš Vanja pokazao zaslužuje respekt - istakao je Rokić.

Uz svog prijatelja i saigrača, sve vrijeme bili su i košarkaši "Mladosti".

- Došli smo da mu poželimo dobrodošlicu kući. Nismo ni sumnjali u njega, jer je on uvijek bio pobjednik i na košarkaškom terenu i van njega. Ponosni smo na našeg Vanju - govorili su košarkaši jednim glasom dok su sa zvučnika dopirali stihovi pjesme "Igraj i pobijedi, ponosno se vrati...".

Bilbord

Košarkaši "Mladosti" iznenadili su svog saigrača porukom na bilbordu na ulazu u Kotor Varoš "Dobro došao kući Vanja, tvoj KK Mladost".

Ista poruka bila je ispisana i na torti sa kojom su ga dočekali u Maslovarama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana