Tek izronulo naselje očekuje novi potop

Ratomir Mijanović
Tek izronulo naselje očekuje novi potop
Tek izronulo naselje očekuje novi potop

TREBINjE - Gudelji, brojna i čestita trebinjska porodica, sa tugom i čežnjom gledaće za koji dan kako voda u hidroakumulaciji "Trebinje 2" ponovo potapa njihova imanja. Nekada su i zapjevati znali "Hercegovci zapjevajmo gange, voz prolazi preko dvije štange". A za dan-dva Trebišnjica će prekriti i stari željeznički most, i štreku kuda je voz išao, i kuće, i crkvu, i groblje i plodna polja.

Kada su, prije petnaestak dana, radnici "Hidroelektrana na Trebišnjici" počeli sa pražnjenjem akumulacije brane Gorica samo stariji Trebinjci su znali šta mogu da očekuju na dnu.

Prilikom izgradnje Hidroelektrane "Trebinje 2" potopljeno je naselje Arslanagića most. I pod vodom je ostalo sve, i kuće i bašte.... sve što je činilo život na ovom području.

- Nisu se porodice mnogo pomakle od svojih rodnih kuća, u blizini su podigli nove, a sve ono što je činilo naše živote do te 1965. godine ostalo je pod vodom - rekao je jedan od starijih mještana.

Jedan od složenih poslova u okviru izgradnje hidroenergetskog sistema je bio i spasavanje kulturno-istorijske baštine i vjerskih objekata iz doline Trebišnjice.

Izmještena su dva srednjovjekovna nemanjićka manastira, Dobrićevo i Kosijerevo, na nove lokacije i Arslanagića most kao i veliki broj stećaka. I hram Svetog Georgija u Dolovima odmah uz jezero, sagrađen u vrijeme turske vladavine, i groblje bratstva Gudelja su izmješteni. Kamen po kamen, baš kao i Arslanagića most, pažljivo i brižljivo sve je premješteno.

- Most, koji je pravljen zbog željezničke pruge, nije iz austrougarskog perioda, kako mnogi vjeruju, jer vodi ka Nikšiću i susjednoj Crnoj Gori, a monarhija je pravila prugu samo unutar svojih granica, odnosno BiH. On predstavlja kasnije nadovezivanje pruge na postojeću, a gradila ga je Kraljevina Jugoslavija - kaže mr Savo Pujić, istoričar i lingvista iz Trebinja.

Kada su mještani sela Dolovi s desne obale Trebišnjice i naselja Most s lijeve obale bili spojeni i željezničkom prugom, cio kraj je još više oživio, sve dok šezdesetih godina dobar dio oranica, ali i kuća, crkvu i groblje, zajedno sa dva mosta, nije prekrila voda.

A izgradnja hidroakumulacije u Gorici donijela je mnogo dobrih stvari, ali i potopila jedan pravi mali grad. Grad koji tek ponekad ispliva i pokaže kakvu tajnu krije Goričko jezero.

Neki će primijetiti da je više života na dnu Bilećkog i Goričkog jezera nego na površini. Da li je to istina ili ne, ostaje da se nagađa. A dotad samo oni stariji sjećaće se tužne pjesme "Trebišnjice, đavolje ti vrelo, što potopi moje rodno selo".

Legenda o Dobrićevu

Što se turista tiče, oni za sada najviše posjećuju manastir Dobrićevo u Orahu, na obali jezera, oko 12 kilometara od Bileće prema Trebinju. Riječ je o manastiru za koji se tvrdi da potiče iz 13. vijeka, koji je šezdesetih godina prošlog vijeka prenesen sa stare lokacije u Dobrićevu kraj Trebišnjice i tako spasen od potapanja.

Postoji legenda prema kojoj su tuda prolazili car Konstantin i carica Jelena po povratku iz Rima. Odmarajući se u hladovini kraj Trebišnjice, car je rekao da je to mjesto dobro i po tome se prozvalo Dobrićevo.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana