Šta se krije iza namjera Vašingtona da zabrani “Tik tok” u SAD

Veljko Zeljković
Šta se krije iza namjera Vašingtona da zabrani “Tik tok” u SAD

“Tik tok” je najviše preuzimana aplikacija društvenih medija na svijetu. Sa više od milijardu aktivnih mjesečnih korisnika postao je globalna senzacija i nadmašio druge platforme, postajući najnovija ludnica svog vremena. Međutim, američki političari sve rade kako bi ga zabranili jer se, navodno, radi o kineskoj aplikaciji.

Ta paranoja traje još iz Trampovog perioda vladavine. Opšta histerija traje sve do danas. Predstavnički dom je nedavno velikom većinom glasao za usvajanje zakona pod nazivom Zakon o zaštiti Amerikanaca od aplikacija koje kontrolišu strani protivnici”.

Ovaj prijedlog zakona navodi da “zabranjuje distribuciju, održavanje ili pružanje usluga internet hostinga za aplikacije koje kontrolišu strani protivnici”. Usvojen je velikom većinom od 352 glasa za i samo 65 glasova protiv. Sada će ići u Senat, gdje će vjerovatno i proći. A predsjednik Džo Bajden je rekao da će potpisati zakon.

Ako ovaj zakon na kraju i prođe,  on će kompaniji “BiteDance”, koja stoji iza “Tik toka” dati rok od 165 dana da se “oslobodi ove aplikacije” koja ima više od 170 miliona američkih korisnika. Ako to ne uspije, američke kompanije za veb hostovanje bi morale da uklone “Tik tok” i druge aplikacije povezane sa “BiteDance” iz svojih prodavnica aplikacija.

Kako je jednom prilikom pojasnio Majk Galager, predlagač ovog zakona, ovaj akt navodno nije potpuna zabrana “Tik toka” - tehnički, ono što predviđa jeste da distributerima bude zabranjeno da obezbjeđuju aplikacije koje kontroliše “BiteDance”, a kompanija može da odluči da se odrekne kontrole kako bi “Tik tok” ostao na američkom tržištu. 

Paranoja

Prema navodima američkih medija, republikanac iz Viskonsina Majk Galager i demokrata iz Ilinoisa Raja Krišnamurti radili su sa zamjenikom državnog tužioca Lizom Monako i Savjetom za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće na izradi ovog zakona, čime je dobio podršku demokrata. Bajdenova administracija je takođe savjetovala zakonodavce o tome kako da napišu zakon da bi ga zaštitili od tužbi u vezi sa Prvim amandmanom.

Američka unija za građanske slobode je osudila eventualno donošenje ovog akta poručujući da se radi o kršenju prava na slobodu govora miliona Amerikanaca koji svakodnevno koriste platformu za komunikaciju i informisanje.

To, međutim, nije spriječilo Kongres SAD da već zabrani svojim članovima da imaju instaliranu aplikaciju na službenim uređajima, a slično je uradila i Evropska komisija zabranivši osoblju korišćenje “Tik toka” iz, kako su istakli, bezbjednosnih razloga, čak i na privatnim uređajima ako na njima imaju programe koje koriste u službene svrhe.

Inače, osnovna optužba je da bi vlada u Pekingu mogla primorati “Tik tok-ovu” matičnu kompaniju “BiteDance” da koristi njihovu aplikaciju u ciljanim operacijama za manipulisanje javnim mnjenjem, prikupljanje masovnih podataka o Amerikancima, pa čak i špijuniranje pojedinačnih korisnika. Navodna prijetnja “Tik toka” po američku nacionalnu bezbjednost prerasla je čak i histeriju koja je stvorena zbog navodnog kineskog špijunskog balona, iako američke obavještajne službe do sada nisu našle nikakve dokaze da je popularni sajt društvenih medija ikada koordinirao sa Pekingom.

Čupanje kose

U intervjuima i svjedočenjima u Kongresu o “Tik toku” čelnici FBI-ja, CIA i direktor nacionalne obavještajne službe su zapravo pazili da prijetnju nacionalnoj bezbjednosti koju predstavlja “Tik tok” kvalifikuju kao čisto hipotetičku. Ta činjenica, međutim, nije spriječila mnoge u Kongresu, pa čak ni predsjednika Bajdena, da nastave sa napadima na ovu aplikaciju i za sada neosnovanim optužbama.

Nije im smetalo ni to što “Tik tok” tehnički gledano nije kineska kompanija. Sjedište je u Los Anđelesu, u Kaliforniji, a takođe i u Singapuru. Izvršni direktor kompanije nije Kinez, već je iz Singapura.

Nisu se obazirali ni na reakcije vlasnika, kompanije “BiteDance”, koja je u više navrata negirala navode da sarađuje sa kineskom vladom. Šta se onda krije iza svega, da li je “Tik tok” uistinu velika prijetnja po američku nacionalnu bezbjednost ili se radi o nekom novom lovu na vještice? Ukoliko je ovo drugo, koji su onda motivi?

Iako američki, ali i pojedini evropski političari i dalje “kosu čupaju” zbog straha da će “Tik tok” biti korišćen za špijuniranje od strane Kine, stalni rast i broj korisnika aplikacije ukazuju da se veći dio planete ne brine da li će Komunistička partija Kine imati uvid u njihove podatke.

I brojni svjetski stručnjaci su kritikovali odnose zapadnih centara moći prema ovoj platformi smatrajući da je kampanja protiv “Tik toka” motivisana više političkim razlozima nego bezbjednosnim. Tvrde da se ta društvena mreža i njena aplikacija ne razlikuju od američkih aplikacija poput “Fejsbuka”.

Pojašnjavaju da i ostale društvene mreže prikupljaju podatke kako bi personalizovale korisničko iskustvo i prikazale ciljane reklame. To su podaci koji uključuju informacije poput lokacije korisnika, informacija o uređaju, te istoriju pregledanja unutar aplikacije. “Fejsbuk” zbog toga nikada nije bio izložen optužbama s kojima se danas suočava “Tik tok”.

Mafijaški reket

Protivnici donošenja ovog akta smatraju kako se, u stvari, radi o klasičnom reketu u mafijaškom stilu da se primora “BiteDance” da proda najpopularniju aplikaciju na svijetu. Navode da se, u stvari, radi o  legalizovanoj iznudi, jer Amerika očigledno ima veliki problem sa činjenicom da bi jedna od njenih rivalskih zemalja mogla da napravi globalno priznatu aplikaciju za društvene medije.

Zbog toga ovaj zakon nazivaju lijekom koji je gori od bolesti, te “trojanskim konjem” koji bi Bijeloj kući dao izuzetnu moć kontrole, ali i institucionalne cenzure. Upozoravaju da bi na ovaj način američkoj administraciji bila data još veća izvršna ovlašćenja. Ovaj akt, kako dodaju, stvara okvir za Vašington da u nekom trenutku zabrani i druge platforme koje kontrolišu zemlje koje smatra svojim neprijateljima. Spisak nacija označenih kao takve uključuje Kinu, Rusiju, Iran, Sjevernu Koreju i Venecuelu.

Pojašnjavaju da je već sličan scenario primijenjen kada su zbog navodne kineske prijetnje po nacionalnu bezbjednost nametnute tarife koje su ciljale kineska električna vozila, kineske solarne panele, napredne poluprovodnike, 5G tehnologiju i pametne telefone, uglavnom od vrhunskih kompanija poput “Huaveja”. Zbog toga smatraju da se i u ovom slučaju, između ostalog, radi i tehnološkom i intelektualnom ratu.

Hladni rat

Dok se tokom hladnog rata, kako kažu, Amerika okrenula ka spolja da se takmiči, sa svojim sopstvenim proizvodima, tržištima, pomoći i podrškom, SAD su sad u situaciji da se plaše tog takmičenja, te stoga i pribjegavaju negativnim mjerama kao što su zabrane, stavljanje na crnu listu, sankcije, kontrola izvoza, optužbe za lošu namjeru i prisiljavanje saveznika da trpe troškove, umjesto da im daju podsticaje.

Navode i da ova zabrana stvara velike probleme za Prvi amandman, jer ako američka vlada može proizvoljno da zabrani platformu na osnovu toga što ona predstavlja “propagandu”, onda je moguće da ovo stvara uznemirujući presedan koji se može iskoristiti da se bilo šta uništi.

Ukazuju i da činjenica da su političari spremni da zabrane nešto na osnovu neke premise govori i koliko su postali nesigurni i paranoični.

Prema njihovim riječima, ideja da je neko, ko nije Amerikanac, napravio novu generaciju aplikacije za društvene medije je veliki udarac za američki ego, trenutak “Sputnjika” koji predstavlja šok za američki sistem uporediv sa dostignućem Sovjetskog Saveza iz ere hladnog rata.

Sve se, kako ističu, svodi na pokušaje blokade inostrane konkurencije kako bi se zaštitio veliki tehnološki monopol u Silicijumskoj dolini.

“Tik tok” se vidi kao amblem inostrane dominacije na američkom tlu, jer ako ove kompanije sa strane počnu da pobjeđuju staru gardu Silicijumske doline, šta će se dogoditi u budućnosti? Naizgled, američki političari nemaju drugog odgovora na ovo osim da postanu defanzivni ili, bolje rečeno, destruktivni.

Maskova igra

Zaključak - ovaj zakon tehnički predstavlja “batinu” kojom se vlasnik “Tik toka” pokušava ubijediti da proda svoju kompaniju. Postoje dva izbora - prodaja ili zabrana.

Bivši američki ministar finansija Stiven Mnučin rekao je da već gradi grupu investitora za kupovinu “Tik toka”. Pitanje je samo, ko u ovom trenutku može da izdvoji 100 milijardi dolara, kolika je vrijednost ove platforme, odnosno kompanije.

Odgovor se može naslutiti. Prema pisanju pojedinih američkih medija, “Meta”, koja ima na desetine milijardi dolara vrijedne ugovore sa više vladinih agencija SAD, navodno već godinama lobira protiv “Tik toka”.

“Vašington post” je još 2020. objavio kako “Fejsbuk”, odnosno matična kompanija “Meta”, plaća jednoj od najvećih republikanskih konsultantskih firmi u zemlji da organizuje kampanju širom zemlje kako bi se javnost okrenula protiv “Tik toka”.

Zaštita monopola

Bijela kuća je tokom prošle godine upozorila da kineski proizvođači automobila nastoje da preplave tržište automobila u SAD, nazivajući i to prijetnjom po nacionalnu bezbjednost. Bajden je ovu izjavu dao nakon što je milijarder Ilon Mask, izvršni direktor “Tesle”, javno pozvao na trgovinske barijere prema Kini. Sve je bilo koordinisano sa Evropskom unijom koja je najavila zvaničnu istragu o kineskim električnim vozilima. U martu ove godine EU je otkrila da će vjerovatno uvesti retroaktivne tarife na kineska električna vozila.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana