Kajmakčalan – sećanje na podvig obaveza svih koji danas žive u slobodi

GS
Foto: Printscreen

Nakon oporavka na Krfu, srpska vojska krenula je u proboj Solunskog fronta još 1916. godine preko Kajmakčalana, ali su zbog odluke saveznika tu ostali u rovovima dve godine. Mnogi su položili život na teritoriji današnje Grčke i Sjeverne Makedonije, a sećanja na njih čuvaju se i na manje poznatim stratištima.

Dvadesettrogodišnji Milan Divac počiva u plavoj grobnici, a njegovo ime od zaborava čuva praunuk Mladen Nedeljković, potomak njegove unuke. U podnožju Kajmakčalana odao je počast i poginulim saborcima pradede Lazara.

Dvadesettrogodišnji Milan Divac počiva u plavoj grobnici, a njegovo ime od zaborava čuva praunuk Mladen Nedeljković, potomak njegove unuke. U podnožju Kajmakčalana odao je počast i poginulim saborcima pradede Lazara.

Pripremio Predrag Stojković

 

"Preko Odese, Marseja, Solunskog fronta, vratio se u svoje rodno mesto. Tako da prađed nije preživeo, ne bi ni nas bilo", kaže Nedeljković.

Ni grčki narod nije zaboravio srpske žrtve. "Mnogi su vojevali za našu slobodu. I sve ćemo učiniti da ta istorija ne bude zaboravljena", poručuje Hristos Hadžijanidis, zamenik gradonačelnika Eksaplatanosa.

I baš kao u Srbiji, kada je u pitanju podušje, domaćice su pripremile trpezu.

Poslužili su domaće pite, sir, voće... i svakome spakovali na dar. To im je ostavljeno u nasleđe kao zavet iz rata, kako da i u miru dočekuju potomke srpskih vojnika.

Vasilios Barjaktaridis iz Konstantije kaže da su im preci uvek pričali o tim vremenima i obavezali ih na večnu ljubav dva bratska naroda.

Ana Arapadži iz Egzoplatanosa ističe da su Srbi bratski narod, i da su zahvalni što dolaze svake godine.

To je obaveza svih koji danas žive u slobodi, čije su osvajanje planirale slavne vojskovođe, a bitke predvodili neustrašivi oficiri.

"Ali su ih na svojim leđima i svojom krvlju osvojili mali vojnici. I oni su najčešće zaboravljeni, zato što su podvizi i bitke mnogi veći od njih samih", smatra Miodrag Kapor, državni sekretar Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Nisu ih zaboravili potomci, a Nebojša Matejić je u kosturnici ostavio poruku pradedi da počiva spokojno. "Mi njegovi potomci još uvek živimo na tom imanju, još uvek oremo te naše i njegove njive, i od toga živimo", kaže Matejić.

Tako neće biti uzaludna žrtva srpskih vojnika dok god u miru njihovi potomci pobeđuju u bici za bolji život, ali i čuvaju svaki pedalj zemlje natopljene krvlju predaka, prenosi RTS.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana