Domino efekat crta novu mapu Evrope: Da li je “kosovski presedan” otvorio Pandorinu kutiju

Kada bi neko upitao šta povezuje ove države, regije i oblasti, vjerovatno ne bi znao odgovor. Ipak ima nešto što ih je strpalo u isti “koš”. Sve njih povezuje “kosovski presedan” koji je prvo 1999, a onda i 2008. godine napravljen, a na koji se ove države i regije sada pozivaju. Trebalo je izgleda da prođe nekoliko decenija od tog događaja da se on poput bumeranga, u punoj snazi vrati i do kraja otvori Pandorinu kutiju iz kog je izašao virus koji se sve više širi svijetom, rušeći dogmu o nedodirljivosti granica koja je na snazi od Drugog svjetskog rata. Ovaj međunarodni “specijalni kosovski slučaj”, kako su ga pokušali nazvati u pojedinim zapadnim zemljama, danas prijeti da u potpunosti preoblikuje, prije svega geografsku kartu Evrope.

Paralele

Ruski predsjednik Vladimir Putin u jednom od svojih obraćanja parlamentu istakao je da su se vlasti Krima, proglašavajući svoju nezavisnost, oslanjali upravo na, kako ga je nazvao “čuveni kosovski presedan” koji su “same stvorile” zemlje Zapada.

- Krimske vlasti oslonile su se upravo na čuveni kosovski presedan, koji su naši zapadni partneri stvorili svojim rukama. U situaciji apsolutno srodnoj krimskoj, priznali su odvajanje Kosova od Srbije legitimnom, dokazujući svima da nikakva dozvola centralnih vlasti zemlje za jednostrano proglašenje nezavisnosti nije potrebno - rekao je Putin.

Slične poruke ruski predsjednik nedavno je ponovio i u kontekstu referenduma u Donbasu, te Hersonskoj i Zaporoškoj oblasti i priznavanja rezultata istog.

Nakon njega “kosovski presedan” kao jak argument i adut u rukama sve češće pominju i u Glazgovu. Škotska nacionalna partija (SNP) je tako ponovo zatražila raspisivanje referenduma za nezavisnost, praveći upravo paralele sa Kosovom koje je, kako su istakli, priznala Velika Britanija.

U pismu SNP kao argumenti se navode Povelja Ujedinjenih nacija iz 1945. godine, kanadski sudski spor zbog Kvebeka i britanska podrška nezavisnosti Kosova 2008. godine.

I najveće političke partije iz Katalonije najavili su kako će ponovo inicirati novi sporazum sa španskom vladom o održavanju pravno obavezujućeg referenduma o potencijalnoj nezavisnosti regiona koji bi priznali i Španija i međunarodna zajednica.

Ne bi trebalo zaboraviti pomenuti ni baskijsku separatističku organizaciju ETA, koja se u više navrata poslužila “kosovskim primjerom” navodeći da njihova borba, nije “utopija”.

Specifičnost kosovskog pitanja naglašava i Grčka strahujući kako bi se “kosovski presedan” mogao odraziti na Kipar, ostrvo podijeljeno između kiparskih Turaka i Grka.

- Moraćemo učiniti apsolutno sve da se taj model ne imitira - saopštili su grčki zvaničnici.

Pod lupom su i krhka područja bivšeg Sovjetskog saveza, koja obiluju bivšim autonomnim oblastima nastalim nakon raspada Sovjetskog saveza. Tu je prije svega Abahazija koja se nada da će logikom domino efekta doći do međunarodnog priznanja, ali i Južna Osetija u Gruziji, kao i Pridnjestrovlje u Moldaviji.

Realnost

Prema riječima bivšeg jugoslovenskog diplomate Vladislava Jovanovića, specijalni slučaj, kako su pojedine zapadne sile pokušale da nazovu Kosovo, rezultat je prvo vojne nasilne intervencije NATO zemalja koja je, ironije li, nazvana “Milosrdni anđeo”, a onda i pravnog i političkog nasilja nad Srbijom, kada je većina zapadnih zemalja priznala nezavisnost otete južne srpske pokrajine.

- Danas se to poput bumeranga vraća svima njima. “Presedan” koji je tada napravljen mogao bi u bliskoj budućnosti da pogodi gotovo sve višenacionalne evropske zemlje. Na to je prilikom svog obraćanja na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija uostalom upozorio i predsednik Aleksandar Vučić, ističući da bi mnoge zemlje mogle doživeti sudbinu Srbije. Nakon Krima i Donbasa, sada se javlja i Škotska, koja je nekada bila država. Ovo što se sada dešava s njom, ali i oko Donbasa, samo je početak jedne velike lavine koja će se proširiti na celi svet, pre svega Evropu. Ona bi mogla pogoditi i Španiju koja doduše nije priznala Kosovo. Tu je naravno i Belgija. Ne bi trebalo zaboraviti ni Rumuniju, Bugarsku, Kipar, Južni Tirol, Moldaviju i Tursku koja na svojoj teritoriji ima deset potencijalnih “Kosova” - kaže za “Glas Srpske” Jovanović.

Zbog toga su, kako kaže, i pojačani diplomatski pritisci bez rukavica na Srbiju da konačno prizna nezavisnost Kosova, odnosno, kako se to sada naziva - političke realnosti na terenu.

- Zapadne sile koje se hvale da su najveći čuvari demokratskih vrednosti i ljudskih prava, pogazile su sve to u slučaju Kosova. Sada to dolazi na naplatu. Kako bi sprečili širenje tog virusa i ispravili “grešku”, te zemlje sada pokušavaju naterati Srbiju da prizna “realnost” kako bi se ti argumenti i aduti izbili iz ruku pre svega Putina, ali i “ostalih” koji se sve češće pozivaju na ovaj “presedan”. Postali su svesni opasnosti koju su sami proizveli nasilnim oduzimanjem Kosova od Srbije, te su angažovani razni specijalni izaslanici koji pokušavaju završiti tu priču. Žure da što pre finaliziraju taj svoj zločinački čin. Ali, Srbija to nikada neće uraditi i odreći se dela svoje teritorije i tapije koje ima u svojoj južnoj srpskoj pokrajini - navodi ovaj bivši diplomata, dodajući da će biti interesantno vidjeti šta će se desiti nakon Donbasa, odnosno da li će Rusija po ovom receptu pripojiti još neke regije nakon što se u istim održe referendumi.

Divlji zapad

Slično mišljenje dijeli i politikolog, pravnik i predsjednik Demokratske stranke Srbije, Miloš Jovanović, kada su u pitanju pojačani pritisci na Srbija da prizna Kosovo. 

- Oni ovaj problem mogu vrlo jednostavno rešiti tako što će priznati da su pogrešili u slučaju Kosova, što bi trebalo da prati povlačenja priznanja nezavisnosti. Jednostavno. Ali oni to neće uraditi, iako im globalni procesi nikako ne idu na ruku. Kako će se sve ovo završiti, pogotovo nakon Donbasa, to sam bog zna - istakao je on citirajući riječi književnika Matije Bećkovića “ako Kosovo nije naše, zašto od nas traže da im ga damo, ako je njihovo, zašto ga otimaju, a ako već mogu da ga otmu, ne znam što se toliko ustručavaju”.

Naveo je i kako je mišljenja kako se ne radi o nikakvom “kosovskom presedanu”, već o kako je istakao, klasičnoj nasilnoj secesiji, koju su inicirale pojedine zapadne sile.

- Reč presedan ne može se upotrebiti u kontekstu Kosova, jer je tada izvršeno flagrantno kršenje i ubijanje međunarodnog prava. Sada je to, sa malim zakašnjenjem i vremenskim otklonom, očekivano otvorilo Pandorinu kutiju. Ta nasilna politika se poput bumeranga vratila i dolazi na naplatu, jer je sve više onih koji se pozivaju na ovaj uslovno rečeno međunarodni “presedan”. Kada se politika pretvori u kaubojštinu, a svet u Divlji zapad, onda je bilo očekivano da u jednom trenutku dođe do ovoga. Da li su u pitanju Rusi, Katalonci ili Škoti, nebitno je. Na kraju se sve završava principom realnosti, a pošto se realnost nažalost menja oružjem, onda je to vrlo često otvoren poziv za upotrebu sile - kaže on.

Sve što se dešava u posljednje vrijeme rezultat je, kako je rekao, zakasnjele bumerang reakcije na dosadašnju nakaradnu i nasilnu zapadnu politiku, koju je za sada najbolje “iskoristila” Rusija na prostorima Ukrajine.

- Radi se o bumerang efektu na dosadašnji zapadni imperijalizam. Tu pre svega mislim na onaj američki, koji se ogleda u nametanju rešenja ostatku planete. Ubeđen sam kako će priča oko nezavisnosti Donbasa sada pokrenuti domino efekat širom sveta, jer kada se, kao što je bilo u slučaju Kosova, rasture svi okviri međunarodnog prava, onda se ne može očekivati ni da ih drugi poštuju. Zašto bi!? Znači trebalo bi očekivati da taj princip “realnosti” još više zaživi - smatra Miloš Jovanović.

Prema njegovom mišljenju, ono što je dobro u cijeloj ovoj priči, bar što se tiče Srbije, Srpske i uopšte srpskog naroda, jeste to da ovaj hod ka multipolarnosti, a koji je krenuo još sa ruskom intervencijom u Siriji, ne može da se zaustavi, pa čak ni ukoliko Rusija kojim slučajem izgubi u ovom ratu, u šta on ne vjeruje.

Na kraju dodaje i kako smatra da je ovo možda i dobra prilika da srpski narod u ovim novim geopolitičkim okolnostima, kada se uspostavlja jedna ravnoteža snaga u svijetu, bolje pozicionira i lakše ostvari neke od svojih nacionalnih interesa.  

Prijedlog dvije Njemačke, žvaka za ludaka

Komentarišući prijedlog pojedinih evropskih zemalja da se odnosi između Srbije i Kosova urede po modelu “dvije Njemačke”, lider DSS-a Miloš Jovanović nazvao je to “žvakom za ludaka”.

- Oni nama ne nude model ujedinjenja Istočne i Zapadne Nemačke, već onaj prethodni, kada je ova zemlja i zvanično podeljena. Radi se o ugovoru iz 1974. godine koji je podrazumevao međusobno priznanje i stolice u UN. Sve što se u ovom predlogu nalazi u stvari je kopi-pejst iz tog ugovora. I to je nešto što nam se kao nudi. U stvari, Srbiji se ne nudi ništa, osim manje eksplicitnog načina da priznamo nezavisnost naše južne srpske pokrajine - kaže Jovanović, dodajući da Srbija to nikada neće učiniti bez obzira na sve pritiske sa strane.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.