Deset poznatih koji su se obogatili zahvaljujući nacistima

 I dok su neki odlučili da pođu putem moralnosti, alarmantan je broj poznatih koji njime ipak nije krenuo. Ovih 10 poznatih i zvučnih imena profitirala, u velikoj meri, upravo od koketiranja sa nacističkim režimom.

10. Porodica Viton

Trgovina Luj Viton je bila jedina kojoj je bilo dozvoljeno da radi u prizemlju Hotel-a du Parc, u okupiranoj Višijevskoj Francuskoj. Ta je pokrajina bila marionetska država pod vladom maršala Filipa Petena, a Vitonov unuk, Anri Gaston je, u ono je vrijeme, falsifikovao papire koji su služili kao dokaz povezanosti sa Petenovim režimom, sve u cilju unapređenja poslovanja.

Gaston je ubrzo postao glavni gost u Gestapovom omiljenom kafiću koji se nalazio u blizini njegove radnje, a ujedno i prvi Francuz kojeg je Petainova vlada odlikovala. Iako to nikada nije spomenuto u bilo kojoj od poslovnih knjiga, porodica Viton je optužena da je uspostavila proizvonju Peteinovih bisti, i proizvela ih oko 2500.

9. Hardi Kruger

Iako ga danas znamo kao velikog glumca koji se proslavio u filmovima sa Džonom Vejnom i Ričardom Bartonom, Hardi Kruger je svoju glumačku karijeru započeo kao glumac za naciste. Sa samo 15 godina glumio je u njemačkom filmu "Mladi orlovi" iz 1944. godine, na čijem snimanju se zbližio sa kolegom glumcem Hansom Sonkerom za koga se vjeruje da je bio upoznat sa detaljima holokausta, koji se odvijao u to vrijeme, i koje je otkrio mladom Krugeru.

Pred kraj rata, kao 16-godišnjak, Kruger se priključio SS trupama, a kad mu je naređeno da ubije grupu američkih vojnika, Kruger je odbio naredbu. Zbog kukavičluka je zamalo streljan. Taj naredba je ipak opozvana, a mladi Kruger je napustio svoju eskadrilu i do kraja rata se skrivao u planinama.

8. Ferdinand Porše

Ime Porše većinu danas asocira na moćne sportske automobile i trke, ali to nije oduvijek bilo tako. Kada je 1933. godine Hitler preuzeo vlast u Njemačkoj, Ferdinand Porše je javnosti predstavio svoju ideju malog jeftinog automobila, na sajmu automobila u Berlinu. U istom je trenutku Hitler najavio motorizaciju nacije, baš kao što je to Henri Ford učinio u Americi. Na kraju su se Porše i Hitler sastali kako bi dogovorili planove o "automobilima za ljude", odnosno na njemačkom "Volkswagen". Bilo je to 1934. godine.

Rezultat tih razgovora bila je Volkswagen Buba. Od tada je proizvedeno više od 23 miliona Buba čime je to postao jedan od najprodavanijih automobila u istoriji automobilske industrije.

U to vrijeme Porše je bio glavni menadžer proizvodnje, a da bi se zadovoljile potrebe tržišta i proizvelo veliki broj automobila, u Volkswagenovu fabriku u Volfsburgu dovođeni su ratni zarobljenici koji su radili u proizvodnji. Ferdinand Porše koji je, navodno, i sam podržavao politiku nacizma, u takvim uslovima lako je širio svoje ideje i stvarao carstvo na kome je poprilično profitirao.

7. Kristobal Balensiaga

Čovjek koji izrađuje haljine od svoje treće godine, nije dopustio da ga invazija Nacista 1940. spreči u njegovom napretku.
Nakon invazije Nacista na Francusku, Nemci su zatražili da se sva modna industrija iz Francuske preseli u Nemačku, ali se dizajner Lusien Lelong upustio u pregovore sa njima i dogovorio da će im država predati sve industrije koje drže Jevreji u zamjenu za modnu industriju koja će ostati u Francuskoj i imati dozvolu za dalji rad.

Iako nije bio dio tog dogovora, Balensiaga je bio čovjek koji je najviše profitirao iz tog dogovora, s obzirom na to da se njegova fabrika našla na spisku 60 firmi kojima je u to vrijeme bio dozvoljen rad.

Parisku modnu kuću je otvorio ponovno, a zbog dobrih veza sa Hitlerovim generalom Francom, poslovao je nevjerojatno dobro. Bio je blizak prijatelj Francove supruge, a dizajnirao je veliki broj haljina za nju još prije rata. Dizajniranjem haljina za žene generala nastavio je da se bavi i za vrijeme rata. Zanimljivo je da je posljednja haljina koju je dizajnirao, a zbog koje se vratio iz penzije, bila je vjenčanica namijenjena upravo unuci nacističkog generala Franca.

6. Skot Ficdžerald

Svijet ga danas poznaje kao velikog autora i pisca koji je ovekovečio razdoblje u kojem je dominirao džez. Iako za svog života nije bio previše poznat, danas ga znamo kao jednog od najvećih američkih pisaca 20. vijeka. Napisao je nekoliko velikih novela od kojih je u javnosti najpoznatija "Veliki Getsbi" prema kojoj je snimljen i istoimeni film, koji je osvojio nekoliko nominacija za Oskara.

Ficdžerald je poznat i kao pripadnik "izgubljene generacije" 1920.-ih. Sredinom 1930-ih godina prošlog vijeka izgubio je kompas i umalo završio na ulici bez krova nad glavom, u šta ga je uvukla ljubav prema alkoholu. Tih godina ceo Holivud je pretrpio ogromnu štete zbog jačanja Nacista, zbog čije cenzure je propao veliki broj filmskih studija. U životu su se održala samo tri najveća – MGM, Paramount i Foks.

U aprilu 1937. godine održana je američka premijera posljednjeg nastavka trilogije njemačkog književnika Eriha Marie Remarka "Tri ratna druga", priča o usponu i jačanju nacizma kroz 1920.-te. Bila je to velika stvar za Holivud. Producent MGM-a, Džozef L. Mankijevič je, za pisanje scenarija za ekranizaciju knjige angažirao je Ficdžeralda koji je šest mjeseci, koliko je radio na scenariju, svakoga dana dobijao po 1.000 dolara, što je bila nevjerovatno velika suma novca s obzirom na to da je tadašnji godišnji prosjek iznosio 1.780 dolara. Ficdžerald je napisao snažan scenario o zlu i pravom licu nacizma, ali je scenario na kraju znatno ublažen. I dok je on na račun nacista zaradio ogromnu sumu novaca, svijet nikada nije imao priliku da vidi njegovu pravu sliku o nacističkom zlu.

5. Hugo Bos

Hugo Ferdinand Bos, osnivač poznatog modnog branda "Hugo Boss ", bio je strastveni zagovornik nacional-socijalizma, a naciste je podržavao, ne samo u želji za profitom, već i zbog njihovih ideja i političkih stavova. Njegova kompanija je, nedavno, izdala izvinjenje zbog njegovog ponašanja prema radnicima za vrijeme Drugog svjetskog rata u kome je oko 140 Poljaka i 40 Francuza prisiljavao na prinudni rad.

Ova, prvobitno porodična firma, u početku se bavila izradom uniformi za policiju i radnike pošte, a jedan od prvih velikih ugovora koje potpisala bila je izrada braon košulja za Hitlerovu omladinu. Potom je uslijedila masovna proizvodnja poznatih crnih uniformi za pripadnike SS-a.

Bos je na tim ugovorima stvorio veliki deo svog bogatstva. Iako nije lično dizajnirao SS uniforme, one i danas 70 godina kasnije predstavljaju oličenje zla. S druge strane, Hugo Bos je dizajnirao velik broj kostima za popularni serijal "Star Wars ".

4. Henri Ford

Osnivač kompanije Ford, jedne od najvećih fabrika za proizvodnju automobila na svijetu, Henri Ford bio je prvi građanin SAD-a koji je za svoj 75. rođendan primio najprestižniji orden časti nacističke Njemačke – Nemački orao. Nagradu je primio zbog izrazitog divljenja koje je Adolf Hitler iskazivao prema njemu. Hitler je Forda čak spomenuo i u svojoj knjizi "Mein Kampf".

Hitler ga je smatrao nadahnućem, a navodno je u svojem kabinetu držao Fordov portret u prirodnoj veličini. Njemački inženjeri su preuzeli nekoliko tehnoloških inovacija od Forda, i potom ih primjenili u proces proizvodnje njemačkih automobila Volkswagen. Američki inženjeri su dolazili u Njemačku ne bi li kolege naučili kako se prave određeni dijelovi za automobile.

Iako je bio okorjeli antisemita, Ford se oštro protivio ratu i nikako podržavao militarističku stranu nacizma. Ipak, prije nego što je Amerika ušla u rat, Ford snabdio Njemačku vojnom opremom ali je odbio da proizvodi motore za britanski RAF.

3. Braća Rokefeler

Hitlerova opčinjenost eugenikom i njegova potraga za "arijevskom rasom" plavokosih, plavookih Arijevaca, nije bila nova ideja. Do 1909. godine, gotovo polovina slučajeva prisilne sterilizaciju u ime eugenike u svijetu zabilježena je na području Kalifornije.

U grupu okorjelih eugeničara spadali su i pripadnici Rokefeler fondacije, koji su do 1926. donirali preko 420.000 dolara, što je u današnje vrijeme oko 4 miliona, u fond za njemačka istraživanja. Oko 250.000 dolara pripalo je njemačkom psihijatrijskom institutu Kajzer Vilhelm u kome je svoje metode testirao zloglasni Ernst Rudin koji je kasnije imenovan za vođu Hitlerovog sistematskog medicinskog testiranja. Godine 1929, kada je stigla velika donacija Rokefeler fundacije u iznosu od 317.000 dolara Institutu za istraživanja mozga, institucija je proširena i nadograđena pa su u njoj počeli da se vrše Rudinovi smrtonosni eksperimenti.

Još jedna blagajna dobila je veliku količinu novca Rokefeler fondacije – Kajzer Vilhelm Institut za antropologiju, ljudsko naslijeđe i eugeniku u Berlinu. Zahvaljujući toj velikodušnoj donaciji institut je proširen pa su u njemu počeli monstruozni eksperimenti nad blizancima koje je obavljao Josef Mengele. Iako su Rokefeleri tvrdili da nisu znali za zločine koji se događaju u institutima koje su finansirali, njihove donacije su uveliko pomogle u stvaranje eugenike kao navodne nauke koja je legitimisala Hitlerovu politiku.

2. Preskot Buš

Deda Džordža V. Buša, Preskot Buš, bio je jedan od direktora Union Banking Corp, investicione banke sa sedištem u Njujorku koja je bila u vlasništvu i pod upravom familije njemačkog biznismena, Frica Tisena. Porodica Tisen bila je veoma bogata s obzirom na činjenicu da su imali monopol nad njemačkom industrijom čelika. Nakon što je prisustvovao jednom od Hitlerovih govora, Fric Tisen je postao očaran riječima i vizijom mladog političara pa se pridružio nacističkoj stranci 1931. godine. Tisen je lično finansirao kampanju Adolfa Hitler i svojim novcem je nebrojeno puta izvlačio članove stranke iz zatvora.

Tisen je 1928. kupio palatu Barlov u Münchenu koja je kasnije postala sjedište nacističke stranke. Sve do 1941. kada je Tisen izgubio Hitlerovu naklonost, njegova kompanija se oslanjala isključivo na rad zatvorenka koncentracionih logora, posebno Aušvica, u kome je smrtno stradalo više od milion ljudi.

Sve do napada na Perl Harbur 1941. Bušova banka Union Banking Corp finansirala je čeličane u kojima su se proizvodili avioni i tenkovi, koji su do tada korišćeni za napad na savezničke armije i ciljeve. Imovina tog bankarskog društva zaplijenjena je 1942. godine kao posljedica donošenja Zakona o neprijatelju. Međutim, vjeruje se da su Preskot Buš i Herbert Voker pomogli Fricu Tisenu da prenese sve svoje vlasničke dokumente u Njujork kako bi isti bili izuzeti iz Nirnberškog procesa.

1. Koko Šanel

Ime planetarno popularne dizajnerke Koko Šanel danas povezujemo sa tašnama, raskošnim haljinama i najpoznatijem parfemu na svijetu Chanel No.5, ali ova velika dizajnerka bila je izrazito politički aktivna. Prema nekim teorijama, bila je i nacistički špijun.

Šanel je prije svega bila oportunista, ne samo u svojim poslovnim poduhvatima već i u privatnom životu. Iako nije marila za nacističku propagandu, gravitirala je ka centru moći okupirane Francuske, a u jednom trenutku je i počela aferu sa 44-godišnjim njemačkim oficirom, Baronom Hansom Gunterom von Dinklagom. On je bio njemački špijun koji je radio u Francuskoj od 1920-ih.

Izgleda da je njihov odnos bio prepun laži, kako sa jedne, tako i sa druge strane. Oboje su iz afere pokušavali da izvuku što više koristi. Dok je Von Dinklag omogućio Šanel da živi u luksuznom hotelu Ric, dizajnerka se priključila tajnoj službi Velike Britanije i postala špijun sa kodnim imenom "Vestminster".

Čak i kao oportunist, Šanel je uspjela da oslobodi svog nećaka Andrea Palasa iz koncentracionog logora u Njemačkoj. U zamjenu za tu uslugu otputovala je u Madrid u avgustu 1941. godine, sa posebnom dozvolom Njemačke, kako bi saznala skrivene namjere i tajne planove. Tamo se sastajala sa britanskim diplomatom, a pozadinu svog puta u Madrid nikom nije otkrila.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.