Vožnju gondolom na Ravnoj planini začinio razgovor sa Nenadom Novakovićem: Oplovio cijeli svijet, srce grije samo zavičaj

Tim riječima je pustolov Nenad Novaković za “Glas Srpske” opisao avanturu koju živi. Rođen je u Han Pijesku, po zanimanju diplomirani menadžer hotelijerstva i turizma, sa adresom stanovanja u Bijeljini. Ipak, iz razgovora s njim utisak je da je njegova adresa cijeli svijet, jer nema kraja kojim nije plovio, odlazio na spavanje u jednoj, budio se u drugoj zemlji. Kući se uvijek rado vraća.

Sasvim slučajno, ili su to zvijezde namjestile baš tako, sreli smo ga na Ravnoj planini. Ušavši s njim u gondolu nismo ni slutili ko nam je saputnik. A onda je krenula priča.

- Od 2007. godine radim na turističkim brodovima. Jedan sam od članova počasne posade koja je otvarala najveći plovni objekat na svijetu svih vremena koji je pomjerio sve standarde. Po automatizmu, prva posada koja je otvorila brod ulazi u Ginisovu knjigu rekorda i tako je i moje ime upisano tamo - sa osmijehom priča Nenad.

Trenutno radi za jednu švajcarsku kompaniju i uglavnom rade riječna krstarenja, od Baltika do Crnog mora. Iako ih je korona poljuljala, kao i sve druge, bore se i ako Bog da u martu će se ponovo otisnuti na pučinu.

Počeo je da radi kao pomoćni konobar, ali je upornošću, trudom, radom i čeličnom voljom veoma brzo napredovao do menadžmenta.

- Radio sam na gotovo svim pozicijama. Imao sam toliku sreću da me je jedan kapetan toliko “zagotivio” da mi je dao malo da upravljam brodom - ponosan je Nenad, koji ima i dozvole za upravljanje nekim manjim brodovima, do 12 metara dužine, a radi i kao skiper. Ističe da voli da plovi i skipira Mediteranom. I kuhinju mediteransku voli.

- To mi je baš ljubav. Oduševljen sam Rusijom, generalno, a poseban utisak na mene je ostavio Sankt Peterburg - kazao je ovaj pustolov.

Na pitanje da li ima porodicu sa osmijehom kaže da se pomorci za to ne pitaju. I dok se gondola kretala ka vrhu od oko 1.200 metara oduševljen prizorom, rukom nam je pokazivao prelijepu prirodu obučenu u snježno ruho, Novakovu pećinu i vrh Romanije.

- Na Ravnoj planini skijam od prvog dana, to me ispunjava. Veljko Golijanin mi je jedan od omiljenih likova sa ovih terena i hvala mu što je udahnuo dušu Ravnoj planini. Zimi vadimo brodove iz vode, u januaru i februaru se ne plovi i ja sam tada ovdje. Za ovaj pogled se živi - istakao je Nenad.

Iako je prešao preko bijela svijeta, dušu odmara u zavičaju.

- Još krstarim brodovima i skupljam iskustvo da sve to jednoga dana ovdje iskoristim i da spremno dočekamo sve one koje sam širom svijeta upoznao - poručio je Nenad. Posao na brodovima donosi adrenalin i avanturu. Osim što su dobro plaćeni, ti poslovi donose i veliko nematerijalno bogatstvo, od iskustva, najljepših uspomena iz cijelog svijeta do poznavanja stranih jezika.

- Tečno govorim ruski, engleski se podrazumijeva, s engleskim bukvalno živite tamo, španskim i njemačkim se služim koliko mi treba za posao, a tečno psujem na još petnaestak jezika - kaže Nenad završivši razgovor širokim osmijehom i otisnuvši se na skijama niz padine Ravne planine.

Strah od mikrofona

S obzirom na to da mnogi vozeći se žičarom i gondolom osjete strah, Nenad Novaković kaže da treba samo gledati u rukavice i strah će nestati.

- Imao sam strah od mikrofona sve do 2017. godine dok nisam postao generalni direktor jednog hotela u Bijeljini. Prvi intervju smo radili na samom vrhu hotela. Nisam smio izaći pred mikrofon dok nisam malo popio - kaže kroz smijeh Nenad.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.