Aerodrom Hitrou dom za stotinu beskućnika

Mnoge stvari na Hitrou privlače beskućnike, a njihov broj na tom aerodromu lani se udvostručio. Prostorije koje se griju, kafe-barovi koji su otvoreni čitavu noć i bezbjednost samo su neke stavke koje privlače beskućnike na aerodrom glavnog grada Londona, gdje prosječna cijena iznajmljivanja stana iznosi 1.600 evra.

- To je veliki zatvoreni prostor koji ima kvalitetne toalete i tuševe, mnogo prostora za sjedenje, sa uslugama besplatnog punjenja telefona - kaže predstavnik udruženja humanitarne organizacije "Tejms Rič" Majk Nikols.

Beskućnici su godinama usavršavali metode kamuflaže, da ne bi bili prepoznati. Neki od njih nose svijetle košulje sa cvjetnim motivima i torbice "toplomerke", da bi se utopili među ljude koji putuju za egzotične destinacije, kao što su Havaji ili Maldivi.

Drugi koriste besplatne novine i sakrivaju se iza njih. Neki znaju da prebiraju po smeću da bi pronašli kese djuti fri šopova i ostalih aerodromskih prodavnica, kao što je "Burberi" i "Aleksandar Mekvin", da bi izgledali kao putnici u prolazu.

- Prije 18 mjeseci, kada je dosta letova bilo odgođeno, otišao sam u obilazak aerodroma negdje oko ponoći. U jednom trenutku sam ugledao prilično sređenog gospodina sa nekoliko putnih torbi i ponudio sam da ga smjestim u hotel da prespava i da mu dam neko jelo - priča izvršni direktor Hitroa Džon Holand Kej. On je, međutim, odbio ponudu i istakao da nigdje ne putuje.

- Nikada se ne bi reklo da je beskućnik i bio je veoma ponosan. Trebalo je mnogo ubjeđivanja da ga nagovorimo da uzme sobu i jelo. Nije htio da primi milostinju - kaže Kej.

Mnogo beskućnika koristi terminale za samo jednu noć, iako ima i onih koji tamo stalno borave.

- Spavao sam na ulicama i to nije lako. Sviđa mi se ovdje, jer nema puno ljudi okolo. Do sada mi niko nije prilazio i govorio da napustim aerodrom. Kada uđem na terminal, ne pričam ni sa kim. Imam svoj telefon i vrijeme prekraćujem koristeći "Fejsbuk" - kaže Portugalac Hose Martens Martens.

Nedavno je veliku pažnju privukao i slučaj penzionera Katrine Smit (62) i Alena Lejna (71), koji su pet dana u sedmici spavali na terminalima Hitroa, dok su tokom vikenda plaćali sebi smještaj u obližnjem motelu. Oni su bili primorani na ovakav način života nakon što su izgubili svoju kuću u gradu Pulu, zbog finansijskih nepogoda i loše sreće. Kada više nisu bili u stanju da plaćaju rate stambenog kredita, kuća im je oduzeta i počeli su da žive kao podstanari. Na kraju sebi nisu mogli ni to da priušte i bili su primorani da žive na aerodromu.

Tim za pomoć

Na aerodromu Hitrou patrolira i "Trevel ker", grupa socijalne službe čiji se radnici redovno kreću po terminalu tokom noći da bi identifikovali osobe koje tu spavaju. Tim im zatim nudi savjete kako da opet stanu na noge, pomažu im u pronalaženju smještaja i nekog zaposlenja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.