Maksimalna kazna mrtvo slovo na papiru

Kaznena politika u Republici Srpskoj dosta je neujednačena i sudovi izriču blage kazne, reći će na prvu i građani, a i dobar dio pravnih stručnjaka. U prilog im ide i podatak da sudovi u Srpskoj u posljednje 24 godine nikome nisu odmjerili maksimalnu kaznu predviđenu zakonom. Poslije ukidanja smrtne kazne, koja doduše nikada nije ni izricana, kao najstroža osuda koja se nekome može izreći je kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 do 45 godina. To je propisano članom 45 Krivičnog zakonika RS. Najveća predviđena kazna od 45 godina za sada je mrtvo slovo na papiru.

Sudija Osnovnog suda Brčko distrikta Nedeljko Tabaković smatra da je kaznena politika u cijeloj BiH blaga i neujednačena.

- Kazne su zaista blage, pogotovo za sva koruptivna djela, ali i za teška krivična djela, organizovani kriminal i ubistva. Smatram da je jedan od glavnih uzroka blagih kazni neujednačena kaznena politika - kazao je Tabaković.

Dodao je da je neophodno da pravni stručnjaci, sudije, advokati zajedno utvrde kaznenu politiku, koja će svuda biti ista.

- Trebalo bi da zauzmu jedinstven stav, da se izriču jedinstvene i slične kazne za ista krivična djela. Ne bi trebalo da se desi da u jednom slučaju neko dobije blagu kaznu u jednom sudu, a da drugi za istu stvar pod istim okolnostima izrekne drastično veću kaznu. Sve činjenice treba ujednačiti i jednako cijeniti pa tako bi neko ko jednom ponovi krivično djelo trebalo da dobije oštriju kaznu, a ako je višestruki ponavljač, da ona bude još stroža - kazao je Tabaković.

S druge strane advokat Miljkan Pucar smatra da je kaznena politika onakva kakve su optužnice. Po njegovom mišljenju kazne za neka djela i nisu toliko male. Istakao je da je pravosuđe onakvo kakvo je stanje u društvu i da zbog toga i nema najstrožih kazni.

- Možemo reći da nema strogih presuda, jer nema optužnica koje zahtijevaju najveće kazne. Ako nemate optužnica za koje su predviđene strože kazne, ne može ni sud da ih izriče - kazao je Pucar.

Napomenuo je da je najveća izrečena kazna od 38 godina zatvora u Srpskoj skoro pa doživotni zatvor.

- Zavisi koliko ta osoba ima godina kada je otišla na izdržavanje kazne. Ukoliko je starija, to je za nju doživotni zatvor. To je stroga kazna. Za ubistva se dosuđuje i 12 ili 15 godina i ne može se reći da je to malo. Međutim, postavlja se pitanje zašto tužilaštvo, pogotovo specijalno, nema optužnica za najteža krivična djela, koja traže najstrože kazne - kazao je Pucar.

On takođe smatra da je u oblasti koruptivnih djela stanje dosta loše, jer gotovo da i nema optužnica za teške zloupotrebe političara, funkcionera.

- Ono što sve treba da interesuje je korupcija, zloupotreba službenog položaja i poreske utaje, a nemamo puno takvih predmeta. Kazne za svirepa ubistva nisu tako male - zaključio je Pucar.

Prema podacima sudova u RS iza rešetaka je trenutno na desetine osoba kojima su izrečene strože zatvorske kazne, od 20 i više godina. Ipak, iako postoji kazna dugotrajnog zatvora, sudovi u RS nisu posezali za tom "najtežom" mjerom od 45 godina robije.

Najveću kaznu u Republici Srpskoj izrekao je Okružni sud u Bijeljini, koji je na 38 godina robije osudio trostrukog ubicu, penzionisanog policajca Dragana Đokića. Osuđen je jer je u decembru 2012. iz automatske puške ubio snahu Maru Đokić (60), bratanca Dragana Đokića (39), njegovu suprugu Miru (36), a teško ranio njihovog sina V. Đ. (13). Ovu mjeru potvrdio je i Vrhovni sud RS.

Sljedeća najstroža kazna u Srpskoj od 35 godina zatvora odmjerena je Vasi Neškoviću iz Bijeljine, zbog dvostrukog ubistva, dok je njegov saučesnik Saša Lazić dobio 30 godina robije. Oni su osuđeni jer su ubili Slađana (23) i Radmilu (16) Marković iz Ugljevika. Prema presudi oni su zločin počinili u noći između 19. i 20. avgusta 2007. godine, u mjestu Numera pored Ugljevika. Iz automatskog pištolja "škorpion" sa prigušivačem ubili su Slađana Markovića i ostavili ga u njegovom automobilu "ford eskort", a zatim iz istog vozila oteli maloljetnu Radmilu, koja je navodno bila Slađanova djevojka. Nju su zatim odveli dvadesetak kilometara dalje, u napuštenu vikendicu u selu Velika Obarska kod Ugljevika, gdje su je dva dana kasnije ubili.

Tridesetogodišnju kaznu robija i Milorad Vuković, zbog svirepog ubistva rođaka Slobodana (42) i Dragana (37) Vukovića. Ovu kaznu mu je odmjerio Okružni sud u Trebinju, kome je ovo ujedno i jedna od najstrožih izrečenih kazni u posljednje 24 godine.

Robiju od 30 godina služi i Alija Hrustić za svirepo ubistvo supruge Azre i njenog ljubavnika Envera Halilagića. Njemu je ovu kaznu izrekao Vrhovni sud RS, smanjivši je za pet godina u odnosu na onu koju mu je izrekao prijedorski Okružni sud, kojem je ovo najveća izrečena kazna. Hrustić je ovo dvostruko ubistvo počinio 27. maja 2017. godine kada je u spavaćoj sobi zatekao suprugu Azru sa Halilagićem. Ubio ih je sjekirom i nožem, a obdukcijom je utvrđeno da im je zadao 55 udaraca.

Među strožim kažnjenicima nalaze se i Vojislav Planinčić iz Sokoca i Osman Velagić iz Bijeljine, koji su osuđeni na 28, odnosno 27 godina zatvora. Planinčića je osudio Okružni sud u Istočnom Sarajevu za četvorostruko ubistvo, koje je počinio 2005. godine. On je hicima iz pištolja ubio komšije Borku Božić, Milju Batinić i bračni par Stojanku i Delivoja Božića. Planinčić je, po riječima mještana, kobnog 18. marta oko 9.30 krenuo iz svoje kuće kroz selo. Oslanjajući se o štap, ušao je u kuće Batinića i Božića, u kojima je ubio Milju Batinić, Stojanku i Borku Božić. Na Delivoja je pucao u štali, a pri tome je ranio i konja. Nakon krvavog pira otišao je svojoj kući i ispričao supruzi šta je uradio.

Velagića je na 27 godina robije osudio Okružni sud u Banjaluci zbog ubistva i otmice sugrađanina Rasima Husića. On je, prema presudi, lično počinio ubistvo, a prethodno je sa sinom Đulagom i Farukom Bukvićem, uz dogovor s Srđanom Bundrom iz Subotice, oteo Husića koga su prebacili u Srbiju. Sve su uradili sa namjerom da od njegove porodice iznude 150.000 evra. Presuda je potvrđena u Vrhovnom sudu RS.

Dvadesetogodišnju kaznu, koja je najveća kazna izrečena u dobojskom Okružnom sudu posljednjih godina, služi Medim Huseinović iz Đulića kod Teslića, koji je na smrt brutalno pretukao svoju pastorku, inače sedmogodišnju djevojčicu. On je zločin počinio 11. juna 2012. godine u porodičnoj kući, gdje je živio sa suprugom i njenom kćerkom. Djevojčicu je prvo tukao u sobi, a zatim odnio u kupatilo, gdje ju je skinuo i udario u glavu i vrat te je usmrtio.

Dvije decenije iza brave dosuđene su i Spasi Milišiću iz Trebinja i Rajku Paviću iz Banjaluke. Milišić je u trebinjskom Okružnom sudu osuđen za ubistvo sugrađanina Nemanje Šupljeglava (30), kome je prerezao grlo u "Merlot baru" u Trebinju, dok je Pavić istom kaznom kažnjen zbog više teških krivičnih djela i pokušaja bjekstva iz Kazneno-popravnog zatvora Banjaluka.

Prema podacima sudova u Srpskoj, od 1995. godine nije bilo ni preinačavanja ranijih smrtnih kazni u zatvorske.

Blage kazne za korupciju

Misija Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) u svom posljednjem izvještaju "Praćenje procesuiranja predmeta korupcije u BiH: Druga procjena" upozorava da su sudovi u BiH nastavili sa blagom kaznenom politikom u predmetima korupcije. Od 111 predmeta okončanih u 2017. i 2018. godini, koje su pratili, tri su kategorisana kao visoka, 35 kao srednja i 73 predmeta kao sitna korupcija.

Misija je još u izvještaju iz 2018. uočila da se uglavnom izriču uslovne zatvorske kazne.

Pogrešni zaključci

Advokat Miljkan Pucar smatra da ocjenu presuda, da li su blage ili stroge, treba donositi na osnovu strukture predmeta i onoga o čemu se radi.

- Nije isto suditi za krađu šume i ubistvo ili teška krivična djela organizovanog kriminala. U slučaju da je neka presuda prošla sve istance i ispitivanja može se reći da je sud pravilno donio i ocijenio činjenice - rekao je Pucar.

Zaključio je da javnost često donosi pogrešan zaključak da je neko mogao da bude strože kažnjen.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.