ZAVNOBiH i Pikaso

Krajem novembra već godinama, praktično i decenijama, u Bosni i Hercegovini je na programu igrokaz gdje se u Federaciji, zapravo prvenstveno u kantonima s bošnjačkom većinom, obilježava godišnjica Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu kao dan državnosti, dok se taj datum u Republici Srpskoj ignoriše i nipodaštava, iako su dominantnu većinu učesnika tog zasjedanja predstavljali Srbi i uprkos nesumnjivo pozitivnoj istorijskoj baštini tog događaja.

Bošnjačka elita po pravilu ignoriše širi jugoslovenski kontekst ZAVNOBiH-a, dok u Republici Srpskoj bivaju očigledno toliko iznervirani tom aproprijacijom da nipodaštavaju cijelu stvar. Međutim, čak i ako se ignoriše ZAVNOBiH, u Republici Srpskoj ne bi se smjela ignorisati baština njegovih delegata, primjera radi Boška Šiljegovića, kome će se naredne godine navršiti sto i deset godina od rođenja, odnosno trideset i pet godina od smrti. Šiljegović (1915 - 1990) je imao zaista uzornu biografiju.

POPOVSKI SIN

U dubičkom selu Mirkovac, prvog ratnog Đurđevdana u dvadesetom vijeku, dakle 6. maja 1915. godine, u porodici lokalnog sveštenika Blagoja Šiljegovića rodio se deveti po redu sin. Dali su mu ime Boško.

Njegova životna priča mogla bi biti uzbudljiv predložak za roman.

Još kao banjalučki srednjoškolac Boško Šiljegović se povezao sa lokalnom komunističkom omladinom te je u Kraljevini Jugoslaviji došao na zao glas.

Nakon što je izbačen iz škole u Banjaluci promijenio ih je još nekoliko da bi na kraju maturirao u Negotinu. Na fakultet se upisuje u Skoplju gdje organizuje studentske štrajkove, a u osvit Drugog svjetskog rata vraća se u rodni kraj. Kad počne Drugi svjetski rat, on je jedan od organizatora otpora u junačkom Potkozarju. Zajedno sa doktorom Mladenom Stojanovićem, Đurom Pucarom Starim, Josipom Mažarom Šošom i drugim istaknutim partizanima predvodi borbe protiv ustaša i nacista.

Poslije kapitulacije Italije Šiljegović postaje politički komesar Osmog dalmatinskog korpusa i učestvuje u završnim operacijama oslobađanja Dalmacije, jadranskih ostrva, Like, Istre i Trsta. Bio je vijećnik i AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a.

Poslije rata karijeru je najprije nastavio u armiji. Bio je načelnik Vojnoistorijskog instituta, glavni urednik prvog izdanja "Vojne enciklopedije", načelnik Političke uprave JNA, a naposljetku i šef kabineta Josipa Broza Tita.

Nakon odlaska u penziju, u Saveznoj skupštini je u nekoliko mandata bivao poslanik. Takođe je biran i u Centralni komitet i u Predsjedništvo Saveza komunista Jugoslavije. U vrijeme krize na Kosovu neposredno nakon Titove smrti Šiljegović je isticao da je "ekonomski nacionalizam daleko teže savladati od ideološkog nacionalizma".

Kritikovao je, dakle, podržavljenje republika i njihovu sklonost da se ekonomski izoluju od drugih dijelova SFRJ, što je bilo posljedica Kardeljevog koncepta na kojem je zasnovan Ustav iz 1974.

Ovaj uvjereni Jugosloven nije dočekao raspad zajedničke države.

Umro je u njegov sami osvit, početkom 1990. godine. Sahranjen je u rodnom kraju. Svoju bogatu biblioteku i zbirku umjetničkih slika zavještao je gradskoj biblioteci u svom zavičaju.

ČOVJEK S BRADOM

U Šiljegovićevoj biblioteci bilo je više od pet hiljada knjiga, a mnoge od njih obogaćene su posvetama i potpisima njihovih autora. (Tu je, recimo, knjiga Henrija Kisindžera koju je ovaj uz posvetu poklonio Šiljegoviću.) Zbirka umjetničkih slika takođe je značajna. Ipak, jedva da je godina dana prošla od Šiljegovićeve smrti, a u susjedstvu njegovog zavičaja, s druge strane Une i Save, započela su puškaranja i rat.

Nekoliko mjeseci kasnije počeo je rat i u Bosni i Hercegovini. A u ratu, kako su znali još i u drevnom Rimu, muze ćute. Nikog tih godina nije previše zanimala biblioteka i umjetnička zbirka Boška Šiljegovića. Sveštenički sin koji je postao uvjereni komunista nije više bio popularna paradigma. Omiljenije su nekako bile one ponešto obrnute.

Onda su, međutim, skoro četvrt vijeka nakon Šiljegovićeve smrti počele da se šire vijesti kako je biblioteka u Dubici u posjedu originalne Pikasove grafike. Pikaso, Pablo Pikaso, najveća ikonična figura modernog svjetskog slikarstva, pa u Dubici?!

Otkud Pikaso Bošku Šiljegoviću i otkud da je Pikasa poklonio biblioteci?

Kad su mediji i portali prvi put objavili informaciju o Pikasovoj grafici u ovom gradiću, većina komentatora bila je skeptična. Ipak, ekspertiza poznavalaca Pikasovog opusa i istoričara umjetnosti nedvojbeno je pokazala da je upravo Pablo Pikaso autor grafike "Čovjek s bradom". Priča o tome kako je ova grafika došla u posjed Boška Šiljegovića takođe je izuzetno zanimljiva.

Naime, u maju mjesecu 1964. godine u Parizu je održan kongres Komunističke partije Francuske. Kao gosti tog kongresa u Parizu su tih dana bili prisutni članovi delegacija iz komunističkih partija cijelog svijeta. Bila je tu, naravno, i jugoslovenska delegacija, a na njenom čelu bio je Boško Šiljegović. Pablo Pikaso je političkom orijentacijom bio ljevičar i komunistički simpatizer pa je tom prilikom svim šefovima stranih delegacija poklonio po grafiku.

NULTA KATEGORIJA

Pablo Pikaso je apsolutno ikonična slikarska figura dvadesetog vijeka. Kad je prošle godine bilo pola vijeka od njegove smrti, cio svijet je brujao o tome. On je za slikarstvo ono što je Ajnštajn za nauku ili Džojs za književnost.

Dobro je poznata priča da je Pikaso napravio plakat za "Neretvu" Veljka Bulajića, uzevši kao honorar samo dvanaest flaša vina. I priča o dubičkom Pikasu je u posljednjih desetak godina postala koliko-toliko šire poznata.

Ipak, ima nešto čudesno u informaciji da se Pikasov original nalazi u zabačenom gradiću na mjestu gdje Una iz brze brdsko-planinske prelazi u sporiju ravničarsku rijeku. Pikaso je bio produktivan slikar, a vrijednost njegovih slika - gdje god da se nalaze - je ogromna.

Beogradska istoričarka umjetnosti Danka Damjanović tvrdi da dubički Pikaso spada u "nultu kategoriju" umjetničkih djela neprocjenjive vrijednosti za koje je zapravo nemoguće utvrditi realnu novčanu cijenu. U tom smislu, Šiljegovićev potez donacije svom zavičaju čine samog donatora sličnim nekim Andrićevim likovima odnosno samom Andriću.

Ta tradicija zadužbinarstva, svijest o kontinuitetu kulture, svijest da ništa niti počinje s nama niti završava s nama je na izvjestan način, danas i ovdje, vrednija od svakog Pikasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.