Od rate do rate

Više se niko pretjerano ne uzbuđuje kad pročita vijest koja kaže da svaki drugi među nama vraća kredit, to je odavno postala realnost i slika društva na koju smo kolektivno oguglali. Analitike kažu da je aktivno zaduženo između 35 i 45 odsto radno sposobnog stanovništva, pri čemu njihov trenutni dug uglavnom iznosi više hiljada maraka.

Možda tako zvuči, ali iza tih brojeva se sigurno ne kriju luksuzni automobili, egzotična putovanja ili životi na visokoj nozi. Naprotiv, kriju se rješavanja važnih i manje važnih životnih pitanja kao što su kupovina stana, popravljanje krova koji prokišnjava, školovanje djece, ali i nabavka novog automobila, jer stari više ne ide ni na guranje.

Dok se nekada kredit uzimao kao izuzetak, danas je postao uslov za normalan život. Breme oko vrata koje nosimo kao privezak za koji se pravimo da nije tu, a nažulja nas samo onda kad vidimo da je na platnoj listi banka i ovaj mjesec uzela svoj danak. 

Istina je brutalna, a to da je sa prosječnim primanjima sve teže kupiti stan, obnoviti kuću ili čak opremiti dječiju sobu bez "pomoći prijatelja" iz neke od banaka ili mikrokreditnih organizacija. Banka je, htjeli mi to priznati ili ne, postala najpouzdaniji životni partner mnogih porodica.
Sa koliko god optimizma i elana uđete u brak misleći da se to može sve izgurati uz platu i pomoć roditelj,  a realnost vas brzo ošamari i spusti na zemlju. 

Čak i sa dvije plate, redovna primanja i razumnu potrošnju, želja da se riješi stambeno pitanje raspukne svaki balon entuzijazma. Prvo dođe kredit za stan i namještaj, a ako se pokvari automobil ili dođe neki vanredni trošak, nova rata samo stane pored stare.
Da se razumijemo, ovo nije priča o neodgovornom trošenju i raspikućama koji kredite zatvaraju sa kreditima. Realnost je takva da je život postao skuplji od onoga što svako od nas zaradi. Zato bi ljubitelji ironije čitavu problematiku vjerovatno prokomentarisali na način da se kod nas više ne živi od prvog do prvog, nego od rate do rate. 

I što je najopasnije, polako smo prihvatili da je to normalno, kao da je sasvim prirodno da se najvažnije životne odluke ne donose za porodičnim stolom, već za šalterom banke. Dok statistika bilježi rast kreditne aktivnosti i urednu otplatu rata, sve manje govorimo o činjenici da se iza tih brojeva kriju godine odricanja, neizvjesnosti i stalne borbe da se izdrži do naredne plate. A društvo u kojem je kredit postao preduslov za dostojanstven život teško može govoriti o napretku, ma koliko ekonomski pokazatelji na papiru izgledali ohrabrujuće.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.