Kletva i zakletva

Republika Srpska, nastala na volji naroda u, istorijski gledano, najtežim danima, ovjerena je i međunarodno priznata kao nesporan dio novog temelja BiH udarenog u američkom gradiću Dejton.

Tog novembra 1995, ipak, u suštini nijedna od do juče zaraćenih strana sa te adrese nije se zadovoljna vratila kući. Svako je imao za čim da žali, ali su tadašnji srpski politički predstavnici, a na kraju i narod, ipak stali na stranu tog mirovnog sporazuma, međunarodnog akta koji je zaustavio rat i potvrdio postojanje Republike Srpske za koju su hiljade i hiljade boraca položili svoje živote tih preteških devedesetih godina prošlog vijeka.

Ono što se dešavalo u međuvremenu, od tada pa do sada, je već novo poglavlje u istoriji ovog podneblja.

Političke krize, domaća previranja, uz intervencije stranaca, često silom i bez ikakvog osvrta na osnovna ljudska prava, ostavili su vidljive tragove u gotovo svim sferama života.

Postoje, s druge strane, oni koji su to masno naplatili, zadovoljno trljajući ruke gledali kako se ova i ovakva, krhka i lako zapaljiva BiH, stalno drži na ivici neke provalije. Ambisa.

Više-manje ista je slika i danas. Poslije toliko godina BiH, kao zajednica dva entiteta i tri konstitutivna naroda, nema stabilne temelje. I neće ih ni imati sve dok jedni potkopavaju one druge i treće. Sve dok samo jedni i dalje drže do toga da su jedine žrtve dok i drugi brojevi "bodu" oči kod svih koji ih drže otvorenima. Koji žele da vide.

I neće ni biti sve dok političari iz jednog, igrom slučaja, najbrojnijeg naroda u BiH, žele da sve bude, na čitavoj teritoriji ove zemlje, onako kako oni kažu, kako se njima sviđa ili nikako drugačije.

Zdravih temelja neće ni biti sve dok je onih koji žele istoriju da podrede sebi, svojim poimanjima likova i događaja, istovremeno nastojeći da ugase svaki glas koji misli ili se i samo drzne da misli drugačije. Posebno ako dolazi od onih koji se s tri prsta krste.

Istorija nikada nije bila naklonjena Balkanu, odavno poznatom i kao bure baruta jer ko nas je kleo, kako se kaže, nije dangubio. Ali i uprkos tome, još je onih koji često bacaju šibice koje mogu da izazovu velike probleme.

Republika Srpska i Republika Srbija i ovih dana zajednički obilježavaju važne datume iz istorije. Slaveći heroje, među kojima nisu bili samo Srbi, a u isto vrijeme ne gazeći po nikome. I kada se slavi i kada se tuguje.

A previše je teških datuma u ovdašnjoj, primarno srpskoj istoriji. Na to opominju stratišta na gotovo svakom pedlju i ove i ovakve BiH.

U te spomenike, grobove, krstove i vijence treba svi da gledaju i da im budu vječna zakletva da će čuvati slobodu, sjećati se onih koji su stali na branik otadžbine kada je bilo najteže i vjerovati da će budućnost jednog dana reći ko je ko bio u istoriji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.