Vapaji

Dok sve zemlje u okruženju i šire pomažu privrednicima koji se bore sa sve većim problemima, naši funkcioneri rade sve da im podmetnu nogu i gurnu ih sa ivice u provaliju.

Najbolji dokaz za to su mljekari i prevoznici. Godinama upozoravaju na kritično stanje koje im ugrožava opstanak, ali oni koji bi trebalo da rješavaju probleme odbijaju da ih čuju i vide. Što je najgore, povlače poteze koji ih dodatno urušavaju.

To u ovoj zemlji i nije nikakvo iznenađenje, jer su građani i privrednici već decenijama izloženi suludim odlukama funkcionera, koji ih šikaniraju i udaraju po njima kad god i gdje god stignu. I tim tempom bestidno nastavljaju dalju.

Posljednji u nizu dokaza je potez Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH na čelu sa Stašom Košarcem, jednim od najdugovječnijih ministara u Savjetu ministara BiH. Nikoga više ne iznenađuju odluke koje donosi, kao što nikoga neće iznenaditi ni ako ostane u sljedećem sazivu. Svojom posljednjom odlukom, odnosno odbijanjem hitnog uvođenja zaštitnih mjera na uvoz mlijeka i mliječnih prerađevina, Ministarstvo je vjerovatno zadalo i posljednji udarac domaćim mljekarima. To i nije vijest jer se na takve njegove poteze već naviklo. Vijest bi bila da je uradio nešto korisno. Mljekari su prinuđeni da stavljaju ključ u bravu, jer ne mogu da iznesu teret prekomjernog uvoza. Mljekari apeluju i ukazuju na propast već godinama, ali nadležni stavljaju povez na oči i tufere u uši. Niko neće da reaguje, dok se jedna po jedna farma iz mjeseca u mjesec gasi.

Istu sudbinu dijele i prevoznici za međunarodni transport, koji su na ivici opstanka, jer nadležni jednostavno ne rade posao za koji su plaćeni. Dovedeni su do ivice ambisa, jer oni koji su plaćeni da im olakšaju rad, jednostavno ne rade ništa. Umjesto da pomognu, prevoznicima stavljaju teret teži od onog koji vuku na prikolicama. Za rješavanje spornog pravila "90/180", koje im direktno blokira rad u Šengen zoni, izabrani funkcioneri nisu podigli ni mali prst. Oni se, što je još gore, otvoreno podsmijevaju onima koji ih hrane. Primjer za to su izjave da "gorivo nije skupo jer su putevi puni automobila". Oni koji prosipaju takve pameti nikada u životu nisu natočili gorivo iz sopstvenog džepa. Vozikaju se drumovima o trošku poreskih obveznika, u onim luksuznim limuzinama nabavljenim preko leđa onih koje spremaju za stečaj.

Očigledno je da dok se mljekari bore za svaki litar mlijeka, a prevoznici za svaki litar goriva i pređeni kilometar, vlasti u BiH pokazuju samo potpuni muk i nebrigu za privrednike i sopstveni narod. Do kada tako? Do kada ćemo plaćati luksuz onih koji ne rade svoj posao i koji odmažu umjesto da pomažu?!

Marijana Miljić Bjelovuk ✓ Novinar

Diplomirani novinar, a u redakciji ''Glasa Srpske'' radi od novembra 2008. godine. Uža oblast ekonomija, društvene teme i unutrašnja politika.

Sve vijesti autora →

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.