Čekanje od rođenja

Dok broji posljednje dane do odlaska u porodilište, jedna buduća majka u Banjaluci, uz sve one prirodne strahove koji idu sa prvim djetetom, danima razbija glavu oko jedne potpuno apsurdne stvari. Razmišlja o tome da li će njena beba, u vrijeme kada haraju sezonski virusi, odmah po rođenju dobiti svoju prvu vakcinu. Ovaj tihi, iscrpljujući strah najbolje pokazuje koliko je naš administrativni aparat surov i kako kod nas oni najmlađi i najranjiviji uvijek nekako ispadnu iz prioriteta.

Prošlo je gotovo mjesec dana otkako je iz domaćih porodilišta jednostavno nestala "be-se-že" vakcina. Nakon što je Hrvatska početkom oktobra iz predostrožnosti povukla seriju bugarskog proizvođača zbog sumnje u kvalitet, po automatizmu su reagovale i naše institucije. I tu je, po dobrom starom običaju, sve stalo. Mjesec dana novorođenčad otpuštaju kući bez zaštite od tuberkuloze. I kako stvari sada stoje, ovaj zdravstveni vakuum će potrajati bar još toliko. Razlog je klasičan, dok roditelji brinu, nadležni prebacuju odgovornost iz jedne fotelje u drugu, čekaju tuđe analize i pasivno gledaju kako se ruši i ono malo povjerenja građana u sistem.

Najveći paradoks leži u činjenici da se ovaj kolaps u lancu snabdijevanja dešava u trenutku kada se, uprkos otporu koji je godinama pratio određene vakcine, svijest roditelja polako budi. Dok javnost i struka ulažu ogromne napore da suzbiju skepticizam prema pojedinim preparatima, sistem neshvatljivo zakaže na zaštiti koja nikada nije bila pod znakom pitanja, na "be-se-že" vakcini, koju svaki roditelj bez oklijevanja prihvata u porodilištu. I baš kada se pod pritiskom povratka velikog kašlja ili malih boginja javnost dodatno osvješćuje o opasnostima od zaborava "bolesti prošlosti" poput tuberkuloze, administracija potpuno podbaci na prvom i najjednostavnijem koraku.

Jedina stvarna utjeha roditeljima trenutno su riječi pedijatara koji spuštaju loptu. Oni objašnjavaju da kašnjenje od mjesec ili dva neće napraviti štetu. Zahvaljujući tome što nam je ranija vakcinisanost bila preko 95 odsto, napravljen je jak bedem koji drži tuberkulozu pod kontrolom pa će bebe bezbjedno nadoknaditi propušteno čim vakcina stigne.

Medicinski gledano, ovo možda i nije katastrofa. Ali društveno, ovo je ozbiljan šamar svima koji planiraju porodicu ovdje. Nedopustivo je da zdravstvena sigurnost djece zavisi od toga kada će institucije prekinuti svoju birokratsku pasivnost. Ako su nam djeca zaista budućnost, zašto onda ona mora da počinje u vakuumu, neizvjesnosti i čekanju?

Danijela Bajić ✓ Novinar

Novinar u "Glasu Srpske" od 2012. godina. Na početku pisala za gradsku rubriku, nakon čega prelazi na društvo i privredu, gdje izvještava i danas.

Sve vijesti autora →

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.