Zaostavština

Njemački diplomata Kristijan Šmit je zvanično 1. jula ove godine otišao iz BiH u kojoj je, predstavljajući se kao visoki predstavnik, izazvao toliki haos da mu vjerovatno na tome zavide i neki prethodnici u toj fotelji. Oni koji su samo otvorenije ovdašnji mandat koristili za demonstraciju sile i moći.

BiH nije savršena. Naprotiv, daleko je toga. Ali, nije jedina takva. Malo je zemalja na svijetu u kojima teku med i mlijeko, a još manje onih koje imaju parazita kakva je Kancelarija visokog predstavnika (OHR) u svom sastavu. I to duže od tri decenije od okončanja surovog rata.

Svakakvih diplomata je prošlo kroz BiH. I sa kojekakvim zadacima. Neki su zaista htjeli da pomognu zemlji, tek izašloj iz sukoba, da stane čim prije na stabilne noge, a neki su tek godinama nakon isteka mandata, priznali da se nisu pretjerano obazirali na ono što piše u Dejtonskom sporazuma. Bez obzira šta je u njemu sadržano ono najvažnije za BiH – njen Ustav.

Time su sami sve rekli o sebi oni koji su pod ovim dijelom neba nazivani i karijernim diplomatama i zaštitnicima ljudskih prava i demokratije kao najviših vrijednosti 21. vijeka. Baš.

Pravo lice su pokazali kada su, bez imalo morala, gazili sve to. Jer uvijek treba imati na umu da se za BiH govori da je suverena zemlja iako su rješenja nametana od strane međunarodne zajednice. Silom, a ne dogovorom, mada ni u tom slučaju zgoreg nije napomenuti i ulogu nekih domaćih "zaštitnika".

Najgori su oni koji i danas, nakon toliko godina mira, dok se kunu upravo u taj suverenitet, ne daju strancima da odu. Ni OHR-u niti stranim sudijama u Ustavnom sudu BiH.

I ne samo da im ne daju da odu, nego ih i dalje radije primaju u goste nego one sa kojima bi, po volji naroda (u duhu te demokratije), trebalo da dogovaraju kratkoročne i dugoročne strategije za razvoj BiH.

Teško je, pa i nemoguće, ispravljati "krive Drine", a BiH ih je puna. Jednu od glavnih uloga u posljednjoj sezoni odigrao je Kristijan Šmit koji, da ne bude da se samo u Srpskoj kao nešto bune, zvanično nije imao podršku za svoj dolazak u BiH, na mjesto visokog predstavnika, ni u Rusiji ni u Kini koje su članice Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija.

Šmit je, nakon pet godina, otišao iz BiH, ali odluke s njegovim potpisom su ostale na licu mjesta. I u primjeni su. I još su kamen spoticanja među domaćim akterima, ali i u demokratiji. Jer kako je moguće da jedan stranac, s obzirom na to da Šmit nije imao punu saglasnost dijela ključnih igrača, nametanjem odluka mijenja zakone? I to, između ostalog, na način da upravo neizvršavanje odluka visokih predstavnika predstavlja krivično djelo za koje se ide u zatvor.

O Šmitovoj zaostavštini će se sigurno još pričati i nastojati da i ona konačno za njim krene. A o tome ko je i šta ostavio iza sebe pričaće se i u Srbiji narednih mjeseci, možda i godina. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.