A sad, malo o prošlosti

Izbori u jedinoj ozbiljnoj državi na ovom parčetu Evrope uzdrmali su situaciju u susjednim teritorijama, a podrhtavanje tla će se osjećati i narednih dana i nedjelja. Na tim područjima svako svoju muku muči nakon što je većina stanovnika Srbije odlučila da SNS pošalje u opoziciju, a na vlast dovede Studentsku listu. Svakako nama najbitnije pitanje je kako će funkcionisati odnosi Banjaluke i Beograda u novim okolnostima, ali za konkretne zaključke je isuviše rano iako je neke trendove već moguće naslutiti.

O tim trendovima i odnosima biće riječi drugi put na ovom mjestu. Do tada, valja se pozabaviti nekim sasvim vidljivim pojavama koje su isplivale na površinu već u prošlu nedjelju, netom iza 21 časa i 31 minuta kada je Aleksandar Vučić priznao poraz. Pojave su, jasno je, isplivale, u Sarajevu, a gdje bi drugo. Tamo su vazda zabrinuti za položaj i budućnost srpskog naroda, kako u Bosni, tako i u regionu, pa im je posebno bilo važno kakav će ishod glasanja biti u Srbiji. U momentima kada su studenti počinjali sa proslavom pobjede na beogradskoj Slaviji, u Sarajevu su već počeli da izbacuju fragmente plana daljeg djelovanja.

Plana koji je obznanjen u danima koji su uslijedili. Političari i mediji iz glavnog nam grada iskoristili su pobjedu studenata da, gle čuda, ponovo na tron liste najvažnijih tema vrate događaje iz prošlosti. Ništa novo i neočekivano. Podsjetnika radi, Draško Stanivuković se nakon što je prvi put pobijedio na banjalučkim izborima 2020. mjesecima morao boriti sa pitanjima sarajevskih novinara u vezi sa Srebrenicom, Jasenovcem, Ratkom Mladićem, srpskom vojskom i sličnim stvarima. Izborio se sa tim manje-više uspješno, a potpuno su prestali ne samo da ga pitaju o tome, već da ga uopšte zovu u programe i za izjave nakon one poruke da neće prekrečiti mural Ratka Mladića u Banjaluci. Od velike nade u bolje sutra iz njihove vizure, Stanivuković je za takve postao još jedan "četnik". Nedugo nakon njega kroz slično rešeto prošao je i novoizabrani predsjednik Crne Gore s tim da je priča sa njim završena na nešto drugačiji način pa Jakov Milatović danas u tom smislu nit smrdi nit miriše.

Sada su na red došli predstavnici Studentske liste od kojih se, jako je to važno Sarajevu, traži izjašnjenje o Srebrenici, agresiji, genocidu i ostalim elementima uvrnutog narativa formiranog još prije 30 godina od kojih, svaka im čast, ne odstupaju, ma u kojoj stranci bili i ma u kojem mediju radili. Prije neko veče na BHT-u, nazovizajedničkom javnom servisu, u jednoj dijaloškoj emisiji, i voditeljka i gost u liku Mire "Bosanca i Hercegovca" Lazovića satrali su se da objasne ostatku tima gostiju kako se sada rađa jedna nova prilika da se zatvore neke stranice prošlosti i, kako to slikovito rekoše, "Pandorina kutija". Iz svake njihove diskusije i pitanja provejavala je želja da nova vlast u Srbiji bude ta koja će tu "kutiju" zatvoriti tako što će "priznati genocid" i kleknuti na koljena nakon čega će cijelom regionu valjda krenuti nabolje.

Hoće li im nova vlast u Srbiji izaći u susret danas niko ne može sa sigurnošću da tvrdi, ali šta god urade kada konačno preuzmu poluge države u svoje ruke, apelantima iz Sarajeva to neće biti dovoljno. Tri decenije iza nas dovoljno su dugo vrijeme da to može da zaključe i manje upućeni u politička kretanja. Isti lako mogu da zaključe i da šta god napravi nova vlast u Beogradu, to ništa ne bi smjelo da promijeni u Banjaluci. Jer mi ovdje mnogo bolje od Beograđana znamo sa kim imamo posla. A i njima iz Sarajeva valja i dalje živjeti sa nama bez obzira što o tome uopšte ne vode računa kada se odlučuju na testiranje novih političkih lica sve pod plaštom zatvaranja izmišljenih "Pandornih kutija".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.