Skupa pohlepa

Četiri marke za litar goriva je granica koja više neće biti samo psihološka, već i granica mogućnosti. Kažu da u Srpskoj "ode" na 3,70 KM.

Međutim, kada se prijeđe ta granica, onda pohlepa za velikom zaradom kroz stalno dizanje cijena goriva, čim barel "poskoči", počinje da proizvodi suprotan efekat i umjesto više zarade, dolazi manje prodaje, manje potrošnje i na kraju manje novca u budžet.

Tome u prilog govori i analiza Uprave za indirektno oporezivanje BiH, koja kaže da je u prvom polugodišnju za 3,4 odsto manje prikupljeno akciza na derivate nafte, dok su prihodi od akciza pali za 3,5 odsto.

Tako se pokušaj da se iz svakog litra izvuče što više pretvara u manje prodatih litara. Jer čovjek koji je juče sipao pun rezervoar danas će sipati pola. To izgleda nikoga ne brine dok kaplju prihodi. Međutim, niko nikako da nam objasni kako to da gorivo instantno mora da poskupi zato što je poskupio barel nafte, a kada pojeftini, čeka se da se potroše "skupe zalihe" da bi pala cijena. I tako, dok je barel klizao ka dolje, govorili su da će pojeftiniti i gorivo, ali se priča brzo okrenula pa od pojeftinjenja nije bilo ništa, već sad kažu mora novo poskupljenje.

Obrni-okreni izgleda da se lovilo u mutnom i zarađivalo na svom narodu dok država ćuti, jer joj odgovara skuplje gorivo, veća potrošnja i veći porezi koji se slivaju u budžet. Ipak mora da znamo da se i mutna voda jednom izbistri. To već pokazuje i pad prodaje goriva, a to nije samo problem naftaša, već cijele ekonomije. To znači manje vožnje, manje potrošnje, manje kretanja robe i ljudi, a time i manje ekonomske aktivnosti. Tako pohlepa počinje da radi protiv onih koji su je pokrenuli, dok će državi u vidu manje prihoda i smanjene ekonomske aktivnosti na naplatu stići postupanje po onom "selo gori, a baba se češlja".

Doduše, može država uzeti veći porez od skupljeg goriva, ali ako građani počnu da štede na svakom kilometru, smanjuje se i potrošnja, iz koje se taj porez ubire. Zato četiri marke nisu samo priča o cijeni goriva, već su upozorenje da postoji granica do koje se može uzimati od građana. Poslije nje počinje kontraefekat. I tako da se pobrinu za svoj narod pa i ekonomiju, u vidu pravdanja često slušamo da kod nas imamo jeftinije gorivo, pa i jeftiniju struju nego u dijelu Evrope. Međutim, ta cijena sama po sebi ništa ne govori ako se ne uporedi sa platom. Možda je naš litar jeftiniji, ali kada ga platimo onim čime raspolažemo, nama je život odavno preskup. Tako kada se uzmu cijene i zarade stanovnika Hrvatske s prosječnom platom mogu da kupe 808 litara goriva, a Srpske tek 493 litra, dok Nijemac za svoju platu može da naspe čak 1.340 litara goriva. Zato kada kažu da imamo najjeftinije gorivo ili struju u regionu čovjek ne može da se ne osjeća kao da mu vade zdrav zub!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.