Stav
Foto: Glas Srpske
| Žarko Marković
Ko god je iole dobronamjeran i razuman mogao je još prije četiri godine da uoči da je priča o "Sarajevo safariju" koju je u javni prostor plasirao slovenački reditelj Miran Zupanič laž i podvala. Dovoljno je bilo pogledati smeće od filma koji je napravio da se takav zaključak izvede.
Međutim, sarajevski jahači leševa u sadejstvu sa nekoliko istovjetno nasađenih tipova iz regiona uključujući i notorne neznalice i ratnohuškače poput dobitnika priznanja Bundestaga (čitaoci jako dobro znaju ko nosi tu laskavu titulu) emitovanje filma su iskoristili za višegodišnje verbalno divljanje, dehumanizaciju Srba, dajući toj izmišljotini i globalni karakter uvlačeći srpskog predsjednika Aleksandra Vučića u priču za koju se nedavno i u pravosudnim krugovima – a tim jahačima sudovi su glavni izvor inspiracije - potvrdilo da za nju nema nikakvih dokaza.
Nikakvo pravosuđe, pa ni italijansko, nije imalo potrebu da bilo šta istražuje jer je u startu bilo jasno da nikakvi Srbi nisu uzimali novac od nekakvih stranaca da bi im dozvoljavali da "snajperišu" po građanima Sarajeva tokom građanskog rata u BiH. Da se to dogodilo ili događalo, nema nikakve šanse da ne bi bilo navedeno bar u jednom dokaznom postupku ili presudi Haškog tribunala u protekle tri decenije. Isti taj Hag je učinio sve da Srbima napakuje i ono za šta jesu i za šta nisu krivi. Da je postojao promil šanse za utvrđivanje takvih monstruoznih činova, našli bi nešto. Otuda nije bilo realno ni da Italijani to urade. Na sve se nadovezao jedan od najuglednijih evropskih novinara Mihael Martens iz Njemačke koji je "Sarajevo safari" nazvao jedinim pravim imenom - laž.
I opet, sve to nije dovoljno sarajevski medijima. Tamošnji "Kliks" je u petak plasirao novi pokušaj mamuzanja mrtvog konja, pokušavajući da oživi priču, nađe kakvu-takvu vezu, činjenicu, dokaz. Na kraju jedinu korist imaće od klikova jer, koliko god priča bila netačna, ona očigledno i dalje prolazi u dijelu federalne javnosti.
Kao što, uostalom, prolaze i neke druge laži. Poput one o bijelim trakama u Prijedoru.
Gaženje po leševima, unižavanje vlastitih žrtava, zarad pakovanja nečovječnog karaktera Srbima, dobro je uhodana disciplina većeg dijela sarajevskih medija i nešto manjeg broja tamošnjih intelektualaca. Legitiman pristup, reklo bi se, ali problem je što je u žestokoj koliziji sa pričama o suživotu i ostalim sličnim budalaštinama. Kako da gradite suživot sa onima za koje stalno tražite način kako da ih dehumanizujete pitanje je koje takvima malo ko postavlja, a na koje i nije potrebno očekivati suvisao odgovor.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Najnovije vijesti iz rubrike
