Profit ogledalo društva

Velika zarada banaka nije samo slika njihove uspješnosti, već je ogledalo društva u kojem građani nemaju mnogo izbora. Oni novac drže u bankama, kredite uzimaju jer moraju, a za gotovo svaku uslugu plaćaju naknadu.

Zato 165 miliona maraka neto dobiti banaka u Republici Srpskoj za samo prvih šest mjeseci ove godine nije samo poslovni rezultat. To je cifra koja bi morala otvoriti i pitanje koliko građane košta sistem u kojem je banka postala nezaobilazni posrednik između čovjeka i njegovog novca.

Dobit banaka porasla je za 16,2 odsto i bankarski sektor raste, ali pitanje je da li se zajedno s njim podiže i životni standard onih koji taj sektor hrane svojim depozitima, kamatama i naknadama. Dok profit raste istovremeno građani i privreda suočavaju se sa skupljim zaduživanjem, strožim uslovima za kredite i sve većim troškovima života.

Građani, dakle, banci povjeravaju svoj novac, a onda kada im on  zatreba za stan, automobil, posao ili neku investiciju, moraju ga ponovo "kupovati" kroz kredit i kamatu.

Kada sve sagledamo s jedne strane možemo kao društvo biti srećni, jer novca u bankama ima. Depoziti su u prvih šest mjeseci porasli na 10,4 milijarde maraka, a aktiva je dostigla 13,6 milijardi. Međutim, kada novac treba da se vrati u privredu i među građane kroz kredite i investicije  vrata za njegov prolaz postaju uža. Zato tu više nije riječ samo o bankarskom poslovanju već o ekonomiji cijelog društva. Ako kredit postaje skuplji, građanin odgađa kupovinu stana, preduzetnik odustaje od investicije, a firma odgađa širenje. Sve to dovodi do toga da potrošnja pada, investicije se usporavaju, a privredni rast gubi zamah.

Tako nastaje paradoks da novac koji bi trebalo da pokreće ekonomiju postaje preskup da bi bio iskorišten.

Naravno, profit sam po sebi nije grijeh i banke su privatne kompanije i njihov cilj jeste zarada.  Danas računi kartica svakom trebaju, a  plate stižu preko banaka i građanin nema gdje da sigurno štedi osim u tim finansijskim institucijama. Zato nas i ne treba da čudi vijest da je bankarski sektor ostvario stotine miliona maraka dobiti.

Pitanje ne bi trebalo da bude samo koliko su banke zaradile, nego koliko je građane koštala ta zarada. U siromašnom društvu problem nije samo što neki imaju mnogo, već je gora činjenica da većina nema dovoljno, a sistem od svakog njenog malog prihoda za sve i svašta uzima svoj dio.

Aristotel je davno zapisao da "bogatstvo nije dobro koje tražimo samo po sebi, već da je korisno za nešto drugo". Ako je tako, onda bi i bankarski profit morao imati širu svrhu od lijepog rezultata u poslovnim knjigama. Zarada od 165 miliona maraka dobiti može biti dokaz uspješnosti banaka, ali može biti i upozorenje da je cijena tog uspjeha možda previsoka za društvo koje taj profit plaća.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.