Kad radnik postane gazda

Danijela Bajić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Kad radnik postane gazda

Ono što u ekonomskim analizama vidimo kao statistiku, na terenu je sasvim drugačije i svaki broj nosi posebnu životnu priču. Tako bismo iz najnovije statistike o novoosnovanim firmama sigurno mogli izdvojiti majstora koji je negdje između januara i juna ove godine poručio gazdi: "Dosta je više, idem ja da radim za sebe".

Otvorio je firmu, uzeo telefon, kombi i alat koji već ima, "prebacio" sebi nekoliko mušterija i polako krenuo sa biznisom. "Naš" majstor vjerovatno u građevinu, a neko drugi u prevoz ili programiranje, neko u poslovno savjetovanje. Slijedeći ovu životnu odluku preko noći su od ljudi koji su radili kod drugoga postali oni koji sami zapošljavaju.

U Republici Srpskoj je u prvoj polovini godine osnovano 545 novih firmi i više ih je otvoreno nego što je ugašeno. Nije to podatak od kojeg treba praviti bajku o ekonomskom čudu, ali nije ni za baciti pod tepih.

Mnogi su već u startu udarili glavom u zid, jer nije isto otvoriti i uspješno voditi firmu. Parafiskalni nameti, razne takse, procedure i troškovi koji se gomilaju prije nego što firma zaradi i prvu marku mogu biti ozbiljna kočnica. Neko ko je imao gazdu tek kad sam postane gazda shvati da treba izdvojiti novac za plate, doprinose, zakup, knjigovođu i još deset stvari za koje običan čovjek često ni ne zna čemu služe.

Ali, iza tih brojeva ne stoje samo registracije i pečati, već ljudi koji su odlučili da rizikuju. Neko je pobjegao od loših uslova rada, neko od nesigurnosti, a neko je jednostavno želio da svoj rad konačno naplati pošteno. Nije lako preuzeti odgovornost za sopstveni posao, posebno kada svaki mjesec stižu novi računi i obaveze.

Zato je mnogo teže sačuvati firmu nego je otvoriti. Treba pronaći posao, zadržati mušteriju, isplatiti radnika i na kraju mjeseca nešto ostaviti i za sebe. A kada se tome dodaju stalne promjene cijena i nedostatak kvalitetne radne snage, jasno je da početni entuzijazam sam po sebi nije dovoljan. Ipak, svaka nova firma znači i novu šansu da neko ostane ovdje i pokuša da napravi nešto svojim rukama. Možda je upravo u tome i najvažnija strana ove statistike, što sve više ljudi ne čeka da im neko drugi stvori posao, već pokušavaju sami.

Možda će neka od tih 545 firmi za nekoliko godina zapošljavati desetine ljudi, a neka će se ugasiti već na prvoj prepreci. Zato će pravu vrijednost ove statistike pokazati tek vrijeme. Jer nije najveći uspjeh otvoriti firmu, već napraviti posao koji će trajati, rasti i od kojeg će moći živjeti i vlasnik i njegovi radnici.

Danijela Bajić Novinar

Novinar u "Glasu Srpske" od 2012. godina. Na početku pisala za gradsku rubriku, nakon čega prelazi na društvo i privredu, gdje izvještava i danas.

Sve vijesti autora →

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.