Blokade pred vratima Šengena

Dok se političke elite u regionu godinama hvale inicijativama o slobodnom protoku robe, prevoznici iz BiH, Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije žive potpuno drugačiju realnost. Njihova svakodnevica nisu otvoreni koridori, već kilometarske kolone na granicama, administrativni lavirinti i sistemsko zanemarivanje grane koja čini krvotok svake od ekonomija ovih zemalja.

Pored toga, najveći administrativni šamar za domaće prevoznike stiže iz Brisela, ali uz prećutnu saglasnost domaćih vlasti koje nisu uspjele da izbore poseban status za profesionalne vozače.

Tretirati vozača kamiona u međunarodnom transportu isto kao turističkog posjetioca kroz pravilo boravka od najviše 90 dana u okviru 180 dana u Šengenu graniči se sa apsurdom. Kada vozač potroši dozvoljene dane, firme su prinuđene da ga isključe iz saobraćaja ili da kamioni vrijedni više desetina hiljada evra leže parkirani ispred firmi. Niko od prevoznika iz regiona, ali ni od njihovih radnika, takav luksuz sebi ne može priuštiti. Ko može danas preživjeti, a da uopšte ne radi tri mjeseca? Niko. Ali ti jauci ne dopiru do onih koji donose odluke. Uprkos stalnim apelima prevoznika i vozača da se riješi sporno pravilo 90/180, do sada je urađeno - ništa. Svi obećavaju, ali na terenu je stanje nepromijenjeno. Domaće vozače hapse, kažnjavaju, deportuju i zabranjuju im ulazak u zemlje Evropske unije ako su kojim slučajem i dan više proveli od pomenutih 90 u pola godine.

Problem granica posebna je priča kada je riječ o izgubljenom vremenu i novcu. Prelazi poput Gradiške, Batrovaca, ali i drugih, nisu samo saobraćajna usko grla, već crne rupe u kojima se gubi konkurentnost. Jer dok kamioni prevoznika iz zemalja EU prolaze relativno brzo, vozači iz regiona na ulazu, ali i izlazu iz Šengen prostora čekaju i po pola dana. Neki i duže. I to više nije nikakvo pitanje carinske procedure, već sistemske diskriminacije.

Javna je tajna i da će vozači proći nešto brže kroz granicu samo ako "počaste" one koji tamo rade. I to samo u onim slučajevima ako dovoljno novca stave u fakturu ili pasoš. Ako, sa druge strane, ubace neku siću, biće prijavljeni za mito i korupciju.

Međunarodni transport za domaće prevoznike, ali i one iz susjednih zemalja, već duže je borba za preživljavanje. Prepušteni su sami sebi. Zbog maćehinskog odnosa onih koji vode zemlju, ali i onih koji odlučuju u Briselu, po svemu sudeći uslijediće nove blokade granica već u septembru prema zemljama Šengena. Kolone kamiona tada će definitivno da vidi i EU, ali neizvjesno je da li će sporno pitanje i tada biti riješeno. Pojaviće se na granicama tada i oni koji nisu ništa uradili za prevoznike, jer bliže nam se oktobar i izbori. Oni će otići nakon toga sa osmijehom, a prevoznici će i dalje ostati prepušteni sami sebi.

Marijana Miljić Bjelovuk ✓ Novinar

Diplomirani novinar, a u redakciji ''Glasa Srpske'' radi od novembra 2008. godine. Uža oblast ekonomija, društvene teme i unutrašnja politika.

Sve vijesti autora →

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.