Trun i brvno, jelek i anterija

Prije dvije nedjelje ovdje smo se bavili time kako je najavu skupa u Mrkonjić Gradu povodom godišnjice "Oluje" komentarisao jedan analitičar koji dobro sumira stavove političkog Zagreba. Poklopilo se, eto, da nam se danas otvara tema komentarisanja istog skupa post festum od strane jednog kolumniste koji dobro sumira stavove političkog Sarajeva. Indikativan je već i naslov kolumne: "Srbijanac kao uvreda: Vučićev semantički ultimatum".

Oni koji su slušali ili pročitali govor predsjednika Srbije već znaju na koji dio govora se kolumnista osvrće. Da ne bismo parafrazirali "polemiku" protiv Vučićevog stava o zloupotrebi pojma Srbijanac, citirajmo autora: "Niko pristojan i ozbiljan u izrazu Srbijanac ne vidi pežorativnost niti mu konotira bilo kakvo pogrdno, uvredljivo ili omalovažavajuće značenje. U bosanskom jeziku riječ Srbijanac označava osobu koja živi u Srbiji ili je porijeklom iz Srbije, bez obzira na njezinu nacionalnost. Ovaj pojam je geografska, a ne nacionalna odrednica. Isto je i u hrvatskom jeziku. U crnogorskom jeziku, također, taj pojam označava stanovnika koji je porijeklom iz Srbije, a u normativnim priručnicima definiran je odvojeno od etnonima Srbin. Ali, teško da se Vučić sa neimenovanim neprijateljom, u navedenom slučaju, prepire i svađa iz lingvističkih poriva i motiva".

ZNAČENjA I KONTEKST

Teško je ovdje pobjeći od utiska da se kolumnista pravi naivan. Naročito je bizarna njegova jezička ekspertiza. Eto, on je veliki lingvistički stručnjak i poliglota pa poznaje finese bosanskog, crnogorskog i hrvatskog jezika. Srpski mu je, izgleda, nepoznat, pa se tu ne miješa, ali, reklo bi se, dopušta mogućnost da u srpskom ne postoji riječ "Srbijanac”?! A da se ne lažemo, jasno je da u srpskom postoji i više i češće nego u ostalim navedenim jezicima, da sada ne ulazimo u sociolingvistička pitanja; uostalom, valjda bi se i kolumnista složio da je pjesma "Jelek, anterija i opanci/ po njima se znaju Srbijanci" - na srpskom jeziku. Nije, dakle, pitanje postojanja riječi kao riječi, pitanje je značenje koje joj se upisuje. Postoje Šumadinci, Mačvani i Moravci, primjera radi, ali niko ih ne koristi kao imena za narod. Iz perspektive bošnjačke i hrvatske mejnstrim politike, međutim, Srbijanac se često koristi kao nešto što Srbe iz Srbije treba da razlikuje od Srba koji nisu iz Srbije implicirajući da nisu jedinstvena (etnička) nacija. I nije, naravno, tačno da se termin koristi neutralno za sve ljude porijeklom iz Srbije. Da je tako, onda bi i Bakir Izetbegović, po sopstvenom priznanju o porijeklu njegove porodice, bio Srbijanac, da i ne pominjem druge poznate Bošnjake poput Senada Hadžifejzovića ili Ejupa Ganića ili Sefera Halilovića.

SRBIJANSKI VEHABIJA

Kad se čovjek ovdje dugo bavi kolumnistikom, često mu se desi da je neku temu, u ponešto drukčijem kontekstu, već obrađivao. Još sam živio u Sarajevu i još mi je bilo dozvoljeno da objavljujem u tamošnjim novinama kad sam pisao da je za sarajevske medije Srbijanac neko ko nije pravoslavne vjeroispovijesti jedino ako se pominje u negativnom kontekstu. Te jeseni 2011. to je u sarajevskim novinama bivao izvjesni Mevludin Jašarević, vehabija koja je, sjetiće se poneko, pucao na američku ambasadu u Sarajevu. Tih dana je i tadašnji predsjednik Republike Hrvatske govorio kako je posve normalno da etnički Srbi, državljani Republike Hrvatske, budu politički Hrvati. Izazvala je tada ta izjava različite komentare i interpretacije, a ja sam pisao ovako: "Posvađanost kategorija etnosa i demosa kod nas, odnosno poetika švedskog stola, ideja da se svaki put uzme samo ono što ti u tom konkretnom slučaju odgovara, u cijeloj ovoj aferi najbolje ilustruje nivo ovdašnjeg licemjerja. Ne smeta dežurnim Avazovim intelektualcima da, recimo, pisci, sportisti, glumci, a naročito ‘utemeljitelji’ rođeni u Sandžaku ili bilo gdje drugo izvan Bosne i Hercegovine budu samo i isključivo Bošnjaci, no nesretnom Mevludinu Jašareviću namijenili su da bude samo i isključivo Srbijanac".

JUPITER I VOLOVI

U tom smislu Vučić s razlogom upozorava da postoji različita praksa kod označavanja Srba koji žive van Srbije  u odnosu na Bošnjake i Hrvate koji žive van Bosne i Hercegovine odnosno Hrvatske. Mnogo češće su konstrukcije "hrvatski Srbi" i "bosanski Srbi", od konstrukcija tipa "hrvatski Bošnjaci" ili "srpski Bošnjaci" ili pak "srpski Hrvati". Istini za volju, "bosanski Hrvati” jesu uobičajena fraza, mada ne toliko koliko "hercegovački Hrvati”, a u tom smislu je interesantno i da čini se nikom  ne smetaju "hercegovački Srbi" jer je valjda analogno "banatskim" ili "bokokotorskim" pošto se ne konotira država, nego regija. Uostalom, da neko baš hoće, mogao bi da insistira na povratku riječi "Hrvaćanin" pozivajući se na "presedan" iz stihova Branka Radičevića, odnosno da insistira da je Bošnjak iz Tutina srpski Bošnjak, a onaj iz Rožaja crnogorski Bošnjak. Tu se prakse ovdašnjih elita odlično uklapaju u onu jevanđeljsku parabolu o sklonosti da se u tuđem oku primijeti trun, a da se u vlastitom ne vidi ni brvno. Bošnjacima, recimo, jako smeta kada pojedini srpski intelektualci, često zapravo i nimalo zlonamjerno, nacionalni jezik Bošnjaka zovu - bošnjački. Kad Bošnjaci kažu: naš jezik je bosanski, ovi odgovaraju ono što vi zovete bosanski, na srpskom se kaže bošnjački. Među Bošnjacima će se to često nazvati ciničnim, ali, eto, nije im cinično da Novak Đoković ne bude srpski, nego srbijanski teniser. Banalno zvuči, ali za takozvano pomirenje i još takozvaniju normalnost najviše bi učinila najelementarnija empatija, ono čuveno nemoj drugom da radiš ono što ne želiš da drugi rade tebi. Iz perspektive srpske javnosti, ne postoji uopšte ni želja ni težnja da svi susjedni narodi prihvate "srpsku intepretaciju rata”, sasvim je dovoljno da joj se prizna pravo na egzistenciju. Ali iz ostalih perspektiva, i ta pozicija se naziva ekstremnom. I ta srpska interpretacija ne pokušava se osporavati argumentima. Ne, stvara se utisak da je ona nužno rezultat propagande i "pranja mozga". Ako se tim koji stalno prizivaju "propagandu” pokuša reći da možda baš oni zagovaraju "propagandane interpretacije”, oni će, direktno ili ne, sebe proglasiti Jupiterima, a svoje oponente volovima. Jupiter je na srpskom jeziku ime vrhovnog rimskog boga, a kako se to kaže na bosanskom, crnogorskom i hrvatskom, ostavljamo lingvistima  da nas prosvijetle.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.