Požari kao opomena

Požari koji su ovih dana zahvatili više krajeva Srpske, ali i dijelove BiH i regiona, ponovo su nas podsjetili koliko je malo potrebno da se mirno ljeto pretvori u borbu za svaki komad zemlje i svaku kuću na vatrenom putu. Od Nevesinja, Gacka i Trebinja, preko Zvornika i Laktaša, do Banjaluke, slika je slična. Vatra bukne, teren bude nepristupačan, vjetar uradi svoje, a onda na scenu stupaju vatrogasci.

Dobro je što, kada se sve sabere, nije bilo većih posljedica po ljude. Kuće se mogu obnoviti, šteta nadoknaditi i imovina osigurati, ali ljudski život ne može. "Krivci" su mahom isti. Negdje je to ljudski nemar ili neispravna mašina, a negdje su suva trava, visoke temperature i vjetar dovoljni da od malog požara nastane veliki problem.

Mnogo je važnije šta i kako treba da se ponašamo prije nego što vatra bukne. Gašenje je posljednja linija odbrane, a prava borba počinje sa čišćenjem rastinja, održavanjem protivpožarne opreme, kontrolom deponija i ulaganjem u opremu i ljude. Ne može nam strategija svakog ljeta biti da čekamo dim iznad brda, pa tek onda da se pitamo ko će i sa čim da ga suzbija.

Uz požare, ovih dana slušamo i o nestašicama struje, problemima sa vodom i teškim uslovima za život. Kada se sve spoji sa vrućinama i nepristupačnim terenom, čovjek zaista pomisli da se približava smak svijeta. A onda stigne zahlađenje i svi se ponadaju kiši. Samo što i tu počinje druga briga, jaka kiša već sutra može donijeti bujice i poplave.

Ni region nije pošteđen. Slične slike stižu iz Sjeverne Makedonije, a širom Evrope gledamo istu priču. Priroda nam sve češće pokazuje koliko je tanka granica između normalnog ljeta i vanredne situacije, a otvara se i pitanje solidarnosti.

U međuvremenu, kako se približavaju izbori, sve više slušamo šta je ko uradio, ko je otvorio više vrtića, igrališta i puteva, ko je više izgradio i ko ima veće zasluge. Sve je to važno za život jedne zajednice, ali jednako su važni i očišćene površine, uređeni putevi, opremljene službe i ljudi spremni da reaguju kada vatra krene.

Zato je važno da iz ovih požara nešto naučimo i da ne čekamo naredni avgust, novi vjetar i novi dim iznad kuća da bismo ponovo pričali o istim stvarima. O požarima treba govoriti tokom cijele godine, jer odgovornost za bezbjednost nije samo na onima koji gase požar, već i na institucijama, lokalnim zajednicama i svakom od nas. Vatrogasci će, kao i uvijek, izaći na teren. Pitanje je hoćemo li mi svoj dio posla uraditi prije njih. Kada vatra stigne do kućnog praga, za prevenciju je već kasno. A najbolji požar je onaj koji nije ni stigao da postane požar.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.