Djeca nisu dug

Alimentacioni fond Republike Srpske počeo je da radi prije nešto više od mjesec dana, a već je zaprimio više od 60 zahtjeva.

To nam govori da je bio potreban i da nažalost živimo u društvu u kojem previše djece ispašta zbog roditelja koji izbjegavaju svoju zakonsku i moralnu obavezu.

Nijedno dijete ne smije biti kažnjeno zato što su se roditelji razveli ili zato što je jedan od njih odlučio da zaboravi vlastite obaveze.

Zbog toga je hvale vrijedan potez države koja je formiranjem Alimentacionog fonda morala stati između djece i neodgovornih roditelja.  U tome nema dileme, ali već na početku postaje jasno da  fond nije rješenje, već saniranje posljedica. Iznos od 229 maraka teško može pokriti i dio onoga što je danas potrebno za normalno odrastanje.

Još veća nepoznanica jeste kako će sistem izgledati za nekoliko godina. Fond će isplaćivati novac, a onda će država sudskim putem pokušavati da ga naplati od roditelja koji alimentaciju izbjegavaju. Iskustvo nas uči da su takvi postupci često dugi, neizvjesni i bez stvarnog epiloga. Ukoliko naplata bude spora, a broj zahtjeva bude rastao, opravdano je pitati koliko će ovakav model biti održiv. Najviše ipak treba da nas zabrine ono što se krije iza statistike. Šezdeset zahtjeva za mjesec dana znači da postoji najmanje toliko djece čiji su roditelji zakazali tamo gdje nisu smjeli.

Ipak, bilo bi nepošteno sve svesti na bezobzirnost, jer među onima koji kasne s alimentacijom ima i ljudi koji jedva preživljavaju, rade za minimalac ili su ostali bez posla. To ih ne oslobađa odgovornosti prema djeci, ali podsjeća da se porodične tragedije često hrane ekonomskim problemima. Teško je očekivati stabilne porodice u državi iz koje ljudi odlaze zato što od svog rada ne mogu pristojno živjeti.

Zbog toga Alimentacioni fond ne bi smio postati izgovor da se zaboravi stvaranje društva u kojem će roditelji imati posao, sigurnu platu i mogućnost da sami izdržavaju svoju djecu. Nijedan fond ne može zamijeniti roditelja, kao što nijedna budžetska stavka ne može nadoknaditi izgubljenu odgovornost. On liječi posljedice, međutim uzroci ostaju isti, a to su  nesavjesni roditelji, spori sudovi, ali i društvo u kojem previše ljudi ne može dostojanstveno da živi od svog rada. Dok god je tako, fond će, nažalost, imati sve više posla.

Njemački filozof Artur Šopenhauer smatrao je da je "saosjećanje temelj morala". Kada roditelj uskrati djetetu ono što mu pripada, nestaje i saosjećanje i moral. Kada država mora da preuzima tuđu roditeljsku obavezu, onda je jasno da problem odavno nije samo porodični, već društveni. Najveći uspjeh Alimentacionog fonda ne bi bio da svake godine isplaćuje sve više novca. Bio bi da jednog dana gotovo i nema kome da isplaćuje, jer roditelji izvršavaju svoje obaveze, a ljudi od svog rada mogu da izdržavaju porodicu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.