Ulica kao sudnica

Dva obračuna, dvojica ranjenih i više ispaljenih metaka za samo dva dana i izvjesno je da bi "krvavih obračuna" moglo biti još, a uzrok svega duboko je ukorijenjen u neefikasnim pravosudnim procesima.

Često nakon suđenja i pritvaranja opasni kriminalci brže stižu na ulicu nego što se iko nadao, a onda oni opet nastave po starom, kao da se ne boje kazne ili znaju da će biti blaga. Kao da je riječ o krugu iz kojeg niko ne želi da izađe ili što je još opasnije, niko nema snage da ga prekine.

Najveći problem nije što su se ponovo sukobili ljudi, dobro poznati policiji, već to što se sve dešava na ulici, pred građanima, u blizini zgrada, djece i kafića.

Kada kriminalci steknu utisak da im je ulica najbolje mjesto za rješavanje sporova, onda je to problem cijelog društva.

Godinama slušamo iste vijesti iz kojih se može zaključiti da se hapšenja onih koji se ogriješe o zakon rade kao sportski ribolov. Uhvati, pa pusti.

Policija svoj dio posla najčešće uradi i pronađe osumnjičene, ali nakon toga ulazimo u sferu sportskog ribolova, "uhvati, fotografiši i pusti".

Međutim, ako želimo bezbjednost ovo ne smije da postane opasni presedan. Ako sistem ne obezbijedi da opasni povratnici u kriminal budu adekvatno sankcionisani, svaki njihov naredni izlazak na slobodu postaje novi rizik za sve nas. Svako blago kažnjavanje "daje vjetar u leđa".

Naravno, nisu svaki tužilac i svaki sudija isti, kao što ni svaki policajac ne radi jednako i naravno nije sve do njih. Ipak, kada njihov rad ne dobije odgovarajući sudski epilog, onda se postavlja pitanje čemu trud.

Posebno zabrinjava utisak da se pojedinim akterima kriminalnog miljea godinama toleriše ponašanje. U javnosti se odavno spekuliše da neki imaju status "korisnih izvora", dok se drugima prečesto gleda kroz prste. Ako su takve priče i djelimično tačne, onda je cijena previsoka i država ne smije praviti kompromis sa kriminalom, jer on uvijek na kraju stiže na naplatu građanima.

Još je opasnije ako je sljepilo na kriminal posljedica činjenice da je prljav novac prihvatljiv sve dok se obrće i donosi korist pojedincima. Tamo gdje interes postane važniji od zakona i bezbjednosti, kriminal prirodno jača. On ne nastaje sam od sebe, već raste onda kada osjeti slabost institucija.

Zato su nedavne pucnjave u Istočnom Sarajevu ogledalo društva koje još ne uspijeva da pokaže da je zakon jači od kriminala. Nažalost, dokle god je tako, svaki prolaznik koji se zatekne na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme postaje moguća kolateralna žrtva. Kada sve ovo znamo, u Platonovom stilu, mogli bi smo reći da je kazna za slabe institucije to što ulica postaje sudnica, a građani taoci tuđih obračuna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.