Čekajući kišu

Veljko Zeljković
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Čekajući kišu

Republika Srpska je, bar prema pričama koje godinama slušamo, zemlja vode. Imamo rijeke, jezera, izvore, podzemne vode i hidroenergetski potencijal na kojem bi nam mnogi mogli pozavidjeti. I onda dođe jedno sušnije ljeto, i uvedemo restrikcije.

Nije problem samo u tome što nema kiše, već i što godinama nismo uradili dovoljno da vodu kojom raspolažemo sačuvamo i pametno koristimo. Najlakše je sve pripisati klimatskim promjenama. Krivi su toplotni talas, sunce, suša i kiša koja nije pala. Samo što klimatske promjene nisu juče stigle u Srpsku. Godinama znamo da će suše biti češće, ljeta toplija, a vodni resursi pod sve većim pritiskom.

Šta smo uradili? Ništa! Konstatovali problem. A to nam, izgleda, najbolje ide. I onda se održi sastanak, izda saopštenje i zaključi da se situacija ozbiljno prati. U isto vrijeme, poljoprivrednici gledaju u ispucalu zemlju. Njima ne treba objašnjenje da je suša, već sistemi za navodnjavanje i ozbiljan plan za sušne godine. Jer klimatske promjene mogu biti uzrok problema, ali nisu opravdanje za nespremnost.

Naravno da suša pravi problem. Ali ona nije isključila vodu iz vodovoda. Dotrajale mreže, gubici vode, nedovoljna ulaganja i krpljenje umjesto obnove, sve je to sušu dočekalo spremno. Samo nadležni nisu. Novac se, zanimljivo, nekako uvijek nađe za ono što se vidi. Za cijev ispod zemlje malo ko će se slikati. Nema svečanog otvaranja, nema vrpce, nema table sa imenima. Cijev je, politički gledano, prilično nezahvalna investicija, za razliku od kružnih tokova i raznih šetališta.

Slično je i sa poljoprivredom. Godinama slušamo o domaćoj proizvodnji i prehrambenoj bezbjednosti, a onda dođe suša i shvatimo da nam proizvodnja previše zavisi od jedne stvari na koju nemamo uticaj. Pogađate? Kiše! Ako padne, dobro je. Ako ne padne, optužićemo partijskog neprijatelja. To nije strategija. To je klađenje. Samo što se ovoga puta ne klade kockari, već čitavo društvo. A račun će, kao i uvijek, stići građanima. Manji prinosi, skuplja hrana. Manji vodostaji, manja proizvodnja struje. Veće temperature, veća potrošnja. Veća potrošnja i manja proizvodnja, novi pritisak na cijene. I tako suša ne osuši samo njive, već i novčanike.

Političari su sada u posebnom problemu. Ovo je izborna godina, pa nije baš zgodno objašnjavati građanima zašto nema vode, zašto poljoprivrednici gube usjeve i zašto bi struja i hrana mogli biti skuplji. U izbornoj godini građani, za razliku od saopštenja, imaju jednu nezgodnu osobinu, pamte. Zato će se ovog ljeta suša mjeriti ne samo vodostajima i prinosima već i strpljenjem građana. Kišu ne možemo naručiti, ali smo mogli da se pripremimo za sušu. Da li će računi biti isporučeni na oktobarskim izborima?

Veljko Zeljković Novinar

Novinar sa skoro 30 godina iskustva. Piše o ekonomiji, analitici i geopolitici, autor je brojnih tematskih tekstova i intervjua, te od 2018. ponovo je dio redakcije „Glasa Srpske“.

Sve vijesti autora →

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.