UZP tzv. MZ u BiH

Šta je međunarodna zajednica? Šta znači? Ko je čini? Martin Žak, britanski novinar i naučnik, inače poznat po knjizi "Kad Kina bude vladala svijetom", predviđajući uspon Kine, napisao je da će ta zemlja do 2027. godine biti veća ekonomija od Sjedinjenih Država.

(Pisao sam i ja slično prije petnaestak godina nakon povratka iz Kine). Žak smatra da je pojam "međunarodna zajednica" zapravo evropocentrična i zapadnocentrična odrednica koja služi da se Zapad uzdigne i globalizuje te da se njegovi postupci predstave neutralnijim, univerzalnijim i legitimnijim nego što zapravo jesu.

On kaže: "Svi mi znamo šta se misli pod terminom ’međunarodna zajednica’, zar ne? To je Zapad, naravno, ništa više, ništa manje. Korišćenje termina ’međunarodna zajednica’ je način veličanja zapada, globalizovanja, činjenja da zvuči poštovanijim, neutralnijim i vrednijim".

TERMIN "MEĐUNARODNA ZAJEDNICA"

U BiH termin "međunarodna zajednica" kod mnogih, a kod političkog Sarajeva potpuno, ima status zlatnog teleta, lažnog idola, neprikosnovenog autoriteta koji se ne može, i što je još gore, ne smije osporavati. Umjesto stupanja na snagu Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH - Dejtonskog sporazuma i njegovih 11 aneksa, "međunarodna zajednica" je nametnula protektorat, okupaciju, kršenje međunarodnog prava, Povelje Ujedinjenih nacija, konvencija o ljudskim pravima.

Nosioci ovakvog U(druženog) Z(ločinačkog) P(oduhvata) su protivpravne grupacije samoizabranih država i organizacija kao što je odavno nepostojeći PIK - Savjet za implementaciju mira i njegov upravni odbor, potom "visoki predstavnik međunarodne zajednice" (iako je on ustanovljen potpisom Aneksa 10. Dejtonskog sporazuma bez odrednice "međunarodne zajednice"), zatim njihovi pomagači instalisani u Ustavnom sudu BiH gdje tri stranca zajedno sa dva Bošnjaka redovno potvrđuju sve protivpravnosti UZP. Postoji i "viši nivo" u vidu Evropske unije i Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

A šta sve mogu i rade pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata najbolje ilustruje jedan akt Kristijana Švarc-Šilinga, visokog predstavnika u BiH poznat kao NALOG od 23. marta 2007. godine, u kome između ostalog piše: "Svaku radnju koju preduzme bilo koja institucija ili organ u Bosni i Hercegovini u cilju uspostave domaćeg mehanizma kontrole odluka visokog predstavnika donesenih prema njegovom međunarodnom mandatu, visoki predstavnik će smatrati pokušajem da se ugrozi provođenje civilnih aspekata Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i sama po sebi će se smatrati ponašanjem kojim se ugrožava takvo provođenje".

Ovaj NALOG stranca pojedinca uzurpatora cjelokupne zakonodavne, izvršne i sudske nadležnosti "suverene demokratske države BiH", članice Ujedinjenih nacija, ne samo njoj, već i cijelom svijetu pokazuje da to nije država, već teritorija sa međunarodno priznatim granicama, gdje ne važi vladavina prava, ni izbori, ni demokratija, ni međunarodno ni unutrašnje pravo. Prema onome što je "međunarodna zajednica" uradila u BiH u proteklih trideset godina, to je neuspio eksperiment in vivo. To je bilo održavanje haosa različitog intenziteta, bez namjere da taj prostor ikada postane država u pravnoteorijskom i civilizacijskom smislu.

BOSANSKA ANOMALIJA

Suzan Vudvord, autorka knjige "Balkanska tragedija", svjesna mnogih odstupanja od potpisanog teksta Dejtonskog sporazuma, početkom dvijehiljaditih, situaciju u BiH je nazvala "bosanskom anomalijom".

Vudvord piše: "Međunarodno dogovoreni okvir za mir u Bosni i Hercegovini - Dejtonski sporazum i njegovih jedanaest operativnih aneksa - čini se da ima malo veze sa bosanskom stvarnošću. Cilj mirovnog sporazuma je okončanje brutalnog rata koji je trajao skoro četiri godine između onih koji su željeli nezavisnu BiH i onih koji nisu, a cilj je vratiti sliku predratne BiH koju su zaraćene strane, manje-više uspješno, nastojale uništiti. Štaviše, on se provodi masovnom međunarodnom civilnom i vojnom operacijom čiji je zadatak stvaranje atributa domaćeg suvereniteta koje BiH nije imala kada su velike sile u aprilu-maju 1992. odlučile da bivšoj jugoslovenskoj republici dodijele međunarodni pravni suverenitet. Da bi postigli mirovno rješenje između tri zaraćene bosanske strane (i njihovih vanjskih pristalica), vanjski pregovarači su osmislili državu koja takođe ne odgovara nijednom normalnom obrascu domaćeg suvereniteta. Čak i nakon četiri godine međunarodne pomoći u stvaranju te države kako bi se održala prvobitna međunarodna odluka o priznanju koja je izazvala rat, operacija je izgleda ostala međunarodni projekat sa malo lokalnih pristalica - kontinuirana borba između predstavnika međunarodne zajednice i samih Bosanaca". Tu situaciju Vudvord blaže rečeno naziva, iluzijom u očima, kako to kažu Francuzi.

Bosanska anomalija kao istorijat djelovanja "MZ" u BiH, puna je prevara, podvala, prijetnji, ucjena i laži. Nesumnjivo, bilo je i koristi, ali to ovdje nije tema.

NEPOSTOJEĆA BONSKA OVLAŠĆENjA

Najveća prevara su tzv. bonska ovlašćenja, koja to nisu, jer tako nešto ne postoji u zaključcima Konferencije PIK-a u Bonu održane 9. decembra 1997. godine. U tački 11.2. zaključaka jasno piše da PIK: "pozdravlja namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoja krajnja ovlaštenja u regiji u vezi sa interpretacijom Aneksa 10. Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog sporazuma, u cilju olakšanja razrješenja teškoća putem donošenja obavezujućih odluka, kad on smatra za neophodno, o sljedećim pitanjima: privremene mjere koje stupaju na snagu kad strane nisu u mogućnosti da se dogovore i koje ostaju važeće dok Predsjedništvo BiH ili Savjet ministara ne usvoji odluku o tom pitanju u skladu sa Mirovnim sporazumom".

Kao što se vidi, nijedno tumačenje ne može "pozdravljanje namjere" pretvoriti u ovlašćenje za nametanje zakona, zato što PIK uz Predsjedništvo i Savjet ministara i ne pominje Parlamentarnu skupštinu kao jedinog zakonodavca na nivou BiH. Formulacija "pozdravljanje namjere" ni po bilo kakvom tumačenju, ne može se nazvati "davanje ovlašćenja". Ali uz medijsko svakodnevno bombardovanje, prijetnje, podvale, prevare, ucjene, stvoren je mit koji su nazvali "BONSKA OVLAŠĆENjA". O nastanku "bonskih ovlašćenja" pisali su i neposredni učesnici te ujdurme. Čarls Kroford, bivši britanski ambasador u BiH, bio je kreator tog "kreativnog rješenja". O tome je 2009. govorio: "Bonska ovlašćenja" uopšte nisu imala realnu pravnu osnovu. Ona su se svodila na blef u okviru međunarodno-političke igre moći, blef kojeg su potonji visoki predstavnici odjenuli u pravni jezik kako bi cijela stvar izgledala superiorno i neizbježno. Ta su ovlašćenja potom funkcionisala, tokom mnogih godina. Viši BiH-političari i funkcioneri stvarno su bili smjenjivani. Međutim, perverzni iako neiznenađujući rezultat smjenjivanja ljudi koji su na izborima koje smo mi proglašavali slobodnim i fer-izborima, sastojao se samo u umanjenom osjećaju lokalne odgovornosti za ishode u realnome životu, a ne u pojačanim naporima. Inat? Dakle, što poznatije, to neugodnije. Prije ili kasnije odnekud će biti upućen direktni pravni izazov tim "ovlašćenjima".

Došlo je to vrijeme pravnog izazova kada treba poništiti sve ono što su visoki predstavnici činili izvan mandata po Aneksu 10. Dejtonskog sporazuma. Treba sve poništiti kako to traže i SNSD i HDZ, ali sve više i svjetska naučna i politička javnost. Odbor za ustavna pitanja Narodne skupštine Republike Srpske zaključio je da će Republika Srpska u narednom periodu insistirati na poništavanju svih odluka visokog predstavnika u BiH za koje ne postoji prethodna saglasnost Republike.

BESPREDMETNO "ZATVARANjE OHR-a"

Drugi primjer je podvala. To su famozni uslovi za zatvaranje OHR, o čemu na sajtu OHR-a piše: "Bosna i Hercegovina kao mirna i održiva zemlja koja se čvrsto nalazi na putu evropske integracije dugoročni je cilj Upravnog odbora PIK-a, a ostvarenje ovog cilja predstavlja i fokus djelovanja OHR-a. Politički direktori Upravnog odbora PIK-a su na sastanku u Briselu 26. i 27. februara 2008. godine utvrdili zahtjeve koje organi BiH treba da ispune prije zatvaranja OHR-a". To je onaj njihov "Program 5+2" u kojem su nabrojali pet ciljeva: 1/Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih nivoa vlasti; 2/Prihvatljivo (napomena i pitanje: kome prihvatljivo) i održivo rješenje za vojnu imovinu; 3/Potpuno provođenje Konačne odluke za Brčko; 4/Fiskalna održivost (promovisana putem Sporazuma o utvrđivanju stalne metodologije za utvrđivanje koeficijenata za raspodjelu sredstava Uprave za indirektno oporezivanje i osnivanje fiskalnog savjeta; 5/ Zaživljavanje vladavine prava (demonstrirano putem usvajanja Državne strategije za ratne zločine, donošenjem Zakona o strancima i azilu i usvajanjem Državne strategije za reformu sektora pravosuđa). Pored ovih ciljeva Upravni odbor PIK-a je takođe utvrdio PLUS dva uslova koje treba ispuniti prije zatvaranja OHR-a: 1/Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju; 2/ Pozitivna procjena situacije u BiH od strane Upravnog odbora PIK-a zasnovana na punom poštovanju Dejtonskog mirovnog sporazuma".

Nema nijedne riječi o visokom predstavniku kao jedinoj instituciji koju su ustanovile strane potpisnice međunarodnog ugovora - Aneksa 10. i odredili mu mandat. Dakle, mandat visokom predstavniku nisu dali ni odredili ni PIK, ni Ujedinjene nacije, već isključivo potpisnice Aneksa 10. prvenstveno Republika Srpska i Federacija BiH. A šta je OHR po Aneksu 10? U članu 3. Aneksa 10. pod nazivom "Osoblje" piše: "Visoki predstavnik će imenovati osoblje koje bude smatrao potrebnim, a koje će pružati pomoć u izvršenju zadataka iz ovog Sporazuma". Osoblje nema nikakav mandat, ono je samo i jedino servis administrativno-pomoćna služba koja vodi računa o vozačima, isplatama dnevnica, o portirima, nabavkama kafe, šećera i toalet papira, kucanju materijala i otpremi pošte. Pa zašto je onda Upravni odbor PIK-a utvrđivao uslove za zatvaranje OHR-a. Zašto nisu utvrdili uslove za prestanak postojanja visokog predstavnika? Zato što ne mogu, jer nisu nadležni. To je isključivo pravo potpisnica Aneksa 10. Zato se frljacaju nebitnim OHR-om kao "osobljem", a sve u cilju da izbjegnu odgovornost za kršenje međunarodnog prava. Što se tiče Republike Srpske, OHR je nebitna, nepravna i bezmandatna služba i može ostati u sarajevskoj bijeloj zgradi još milion godina, mogu je registrovati kao d(ruštvo) n(eograničene) n(eodgovornosti) i pokazivati uz ostale sarajevske znamenitosti kao vrhunac gluposti i beščašća MZ.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.