Pod šapama

BiH je jedan od rijetkih primjera moderne kolonije u 21. vijeku. Teško da se, barem među zemljama svijeta za koje se kaže da su suverene, može naći i jedna da liči na ovu našu u dijelu koji se tiče postojanja Kancelarije visokog predstavnika (OHR) tri decenije nakon rata.

Visoki predstavnik jeste dio Dejtonskog mirovnog sporazuma. Možda je to rješenje na početku i trebalo da istinski posreduje između dojučerašnjih krvnih neprijatelja s ciljem da obnove i ognjišta i međusobne odnose te da, nakon svega, ipak opet žive jedni uz druge, jedni sa drugima, ispomažu se.

Možda, da je tako i ostalo, danas ne bismo imali ovo što imamo - zemlju koja jedva diše, a koju za gušu u najvećoj mjeri drže stranci dok im istovremeno na račune liježu ogromne sume novca po osnovu diplomatske funkcije kojom su nagrađeni zbog ko zna čega.

Riječ je dobrim dijelom o onim strancima koji propovijedaju demokratiju i ljudska prava, a u jednoj suverenoj zemlji koriste silu kakvo moderno pravo ne prepoznaje.

Tom savremenom verzijom biča nanijeli su toliko štete BiH, bez obzira na činjenicu da su najviše po leđima udarali Srpsku. Prosto je nemoguće, a ne zapitati se (po ko zna koji put) kako bi bilo da, na primjer, usljed sadašnjih odnosa na geopolitičkom planu, u jednu Njemačku, Austriju, Britaniju pa i u Ameriku dođe neki "diplomata", pri tome iz druge zemlje, i počne da izdaje naređenja, mijenja zakone, smjenjuje predsjednike i druge zvaničnike. Da li bi moglo? A šta bi bilo kada bi morali njemu i sličnima da se pokoravaju tri decenije i koju godinu više?

Previše redova već je napisano u OHR-u i visokim predstavnicima koji su u BiH činili čuda svjetskih razmjera kršeći sve norme i pravila modernog svijeta pod izgovorom da BiH guraju "naprijed“. I još su gladni i žedni te moći.

Kako da nigdje u civilizovanom svijetu na ovoj planeti nema zemlje koju pod šapama drže stranci na način kako to rade sa BiH? Kao da nigdje nikad nije bilo sukoba, rata. A na desetine ih je buktalo, tinjalo i tinja čak u momentu dok ovo pišemo. Kao da samo pod ovim parčetom neba na brdovitom Balkanu treba sila koja će da, pod plaštom mirovnog rješenja, da demonstrira kako se kažnjava kada se ne postupa onako kako su to „diplomate“ i „mirotvorci“ zamislili.

A najgore od svega je što postoje oni sa domaćim imenom i prezimenom, bez razlike da li žive u BiH ili izvan njen, koji iznova i iznova prizivaju tu istu silu u pomoć, tražeći da bičem udari ponovo i tako ponovo udalji ovu napaćenu zemlju koji korak od praga slobodne budućnosti.

Ovdašnji narodi su se, kroz istoriju, nagledali svega. A tek doživjeli i sve su prilike da će još godina proći prije nego što nas stranci puste na miru.

Nismo mi baš toliko zemlja slučaj koliko to drugi od nas stalno prave.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.