Ko upravlja BiH

Politička rukovodstva u Berlinu, Parizu i Londonu suočavaju se sa istorijski niskim nivoom podrške javnosti kao posljedicom politika koje su se pokazale kao potpuni neuspjeh.

Njemački kancelar Fridrih Merc i francuski predsjednik Emanuel Makron uživaju izuzetno nisko povjerenje građana, sa rejtingom podrške koji je pao ispod 20 odsto. Istovremeno, britanski premijer Kir Starmer, sa rejtingom od svega 22 odsto, bio je primoran da podnese ostavku nakon katastrofalnih rezultata na lokalnim izborima.

Teško je ne primijetiti paradoks da evropski lideri, čija je politička podrška u vlastitim državama na istorijskom minimumu, uporno rade na tome da i dalje upravljaju Bosnom i Hercegovinom (BiH) posredstvom međunarodnog visokog predstavnika.

Od 1997. godine institucija visokog predstavnika, pozivajući se na takozvana bonska ovlašćenja, donosila je odluke koje nisu predviđene Dejtonskim mirovnim sporazumom niti Ustavom BiH. Takva praksa dovela je do slabljenja domaćih institucija i smanjenja njihove odgovornosti za donošenje političkih odluka. Posebno je to bilo izraženo tokom mandata Kristijana Šmita, čiji legitimitet Republika Srpska osporava od samog početka.

 U autorskom tekstu objavljenom prošlog mjeseca (juna 2026. godine), bivši švedski premijer Karl Bilt, koji je bio prvi visoki predstavnik u BiH, piše da je zakonitost takozvanih bonskih ovlašćenja "oduvijek bila, u najmanju ruku, pod znakom pitanja".

Bilt zatim navodi da su "bonska ovlašćenja degradirala politički sistem zemlje". Po njegovim riječima, dinamika koju su ona stvorila "dovela je do začaranog kruga u kojem je spoljna intervencija sprečavala sistem da razvije sposobnost da sâm funkcioniše, što je zauzvrat stvaralo potrebu za novim intervencijama". Bilt dalje ocjenjuje da bi, nakon američke odluke iz maja da ukloni Šmita sa funkcije, "to bila dobra prilika da Bosna prihvati budućnost bez visokog predstavnika".

Umjesto da podrže zatvaranje Kancelarije visokog predstavnika i vrate punu odgovornost domaćim institucijama, pojedine evropske vlade i dalje insistiraju na očuvanju mehanizma koji je odavno izgubio demokratsko i pravno uporište. Time se šalje poruka da BiH ni tri decenije nakon Dejtona nije sposobna da sama upravlja svojim procesima, što nije u interesu nijednog njenog naroda.

Postoji zastoj u pogledu budućnosti institucije visokog predstavnika, jer Sjedinjene Američke Države insistiraju da naredni visoki predstavnik postupa u skladu sa mandatom koji mu je Dejtonskim sporazumom zakonito povjeren, dok lideri u Berlinu, Parizu i Londonu, diskreditovani u sopstvenim zemljama, nastoje da posredstvom te funkcije zadrže kontrolu nad BiH, kao da se i dalje grčevito drže posljednjeg relikta nekadašnjeg imperijalističkog gospodarenja tuđim zemaljama i narodima. 

Nameće se pitanje: ako ti lideri nisu kadri da uspješno vode ni sopstvenu državu, po kom osnovu sebi daju za pravo da upravljaju nekom drugom?
BiH nisu potrebni novi oblici međunarodnog starateljstva. Potrebno joj je dosljedno poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, Ustava BiH i ravnopravnosti dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Samo na tim principima moguće je graditi stabilnu i održivu budućnost.

(Autor je ministar za evropske integracije i međunarodnu saradnju Srpske)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.