Tri decenije podvala
BiH, mada sigurnije je reći Republika Srpska, obilježiće iduće godine tri decenije otkako je dogovoren Dejtonski mirovni sporazum koji je, što mu sam naziv kaže postignut u Dejtonu, američkom gradu, donio mir i dao novi temelj za funkcionisanje ove i ovakve, a tada ratom razorene zemlje. Ipak, nije se dugo čekalo na prve udarce u taj isti temelj pa i sve kasnije tako da i ne bi trebalo da čudi zbog čega je, gotovo sve, u ovoj zemlji ukrivo.
Tri decenije nije malo, a pogotovo kad su sve te godine na političkom planu obilježene optužbama i stalnim krizama među kojima je svaka nova uvijek "najveća od Dejtona do danas" i jasno je da su ostavljale trag na ekonomiji i duši brojnih stanovnika ove zemlje, koji ne žele da počinju ispočetka negdje tamo daleko od ognjišta.
Mrtva je trka ko je zbog toga najviše kriv - da li domaći lideri koji još žele više od onoga što im pripada i na šta imaju pravo ili stranci koji su sebi dali previše otvorene ruke da mogu da rade šta hoće, koliko hoće i dokle budu htjeli. Što je previše, previše je, ma kolike sile stajale iza toga, jer iste te su stale i iza Dejtona, ali to izgleda uporno zaboravljaju.
Visoki predstavnici su vedrili i oblačili, bili "bog i batina". Uprkos postojanju domaćih lidera koji su imali momente da se dogovore o ključnim pitanjima, pa makar i "pet poslije 12", bez imala stida nametali su zakone, a istovremeno prosipali priču o demokratiji i suverenitetu.
Pa kako je moguće da neka zemlja, država, državna zajednica ili kako god da nazovemo današnju BiH, koja i nema nikakvu odrednicu ispred ta tri slova, bude suverena kada je pod šapom stranaca? Kako neko ozbiljan i zdravog razuma može da priča o tome, dok je ovdje Kancelarija visokog predstavnika u kojoj mogu, kada hoće, da sruše sve što ovdašnji političari dogovore, bez obzira da li su predstavnici bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda? I to tako već skoro 30 godina. Tri decenije. Više od četvrt vijeka vrtimo se u jednom te istom lavirintu podvala.
Daleko od toga da bi svi problemi nestali kada bi se stranci spakovali i otišli bespovratno, a nisu ni zaslužili da ih, onako domaćinski, s praga pozdravimo riječima: "Dođite nam opet". Ne bi, ali godinama slušamo kako bi ovdje ponovo izbio sukob kada bi otišli i onda bi trebalo postaviti pitanje šta su to Šmit i svi prethodnici u fotelji visokog predstavnika uradili da bi očuvali mir u ovoj zemlji.
Onima koje stalno grle i tapšu po leđima daju vjetar u leđa da istrajavaju u tome da u miru ostvare ono što nisu u ratu i koji i danas gdje god stignu o BiH pričaju o zemlji, u prevodu, jedne nacije, a nebitno je to što u Ustavu, kao najvišem pravnom aktu svake zemlje, pa i BiH, piše da se sastoji od dva entiteta u kojem su tri konstitutivna naroda i ostali.
Tako je od početka i tako bi trebalo da bude, dok god domaći lideri ne kažu i potpišu drugačiji dokument, bez otisaka stranaca.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
