Srpska posla

Republika Srpska, čija je odbrana plaćena životima najboljih očeva i sinova, bliži se proslavi svog 33. rođendana.

Malo ko je tada, na njenim počecima, tih nesrećnih godina s kraja prošlog vijeka, smio da se opkladi da će opstati, evo već, duže od tri decenije i to u okvirima BiH. Pod pritiscima, prijetnjama i udarcima kako spolja tako i iznutra.

Dani, mjeseci i godine su najbolji svjedoci svega što je Srpsku snašlo otkako je međunarodno priznata 21. novembra 1995. godine u Dejtonu. Na tlu Amerike gdje je i dogovoren mirovni sporazum koji je zaustavio metke i granate, donio mir i slobodu narodu koji je to i tražio - da ostane svoj na svome. Na vjekovnim ognjištima.

Međutim, umjesto da zemlju grade na novom temelju, onom koji je napravljen od mira, pojedinci, mahom iz bošnjačkog političkog korpusa, a pod plaštom tog Dejtonskog mirovnog sporazuma su ubrzo nakon potpisanog mira počeli ponovo da podmeću eksplozive. A nerijetko su im ih dodavali upravo oni koji su stali iza mira kao njegovi garanti - predstavnici međunarodne zajednice na čelu sa SAD, gdje je mir i potpisan.

Uslijedile su potom izazovne godine u kojima je bilo svega što moderno doba još tek na rijetkim mjestima na zemaljskoj kugli praktikuje - od formiranja vrhovnog šerifa u vidu visokog predstavnika, oduzimanja nadležnosti pa i dijela teritorija, do “sječe” sa pozicija onih koji su birani na demokratskim izborima, nezakonitog miješanja u sve ta pod ovim dijelom neba te brisanja zakona i slobode govora. I tako dalje i tako dalje.

Bilo bi potrebno puno, puno papira da bi bilo pobrojano sve što je ova Republika, koja je stvorena s vjerom i željom za slobodu, pretrpjela otkako je rođena, ali sve su prilike da će joj glave ponajprije doći upravo oni koji nastupaju pod njenom zastavom, grbom ili amblemom.

Čudan smo narod. Tvrdoglav i uglavnom uvijek pun inata, posebno kada nam ne treba, a mahom spreman da podmetne nogu sunarodniku, jer... Evo teško je za to naći pravu riječ. Teško je i pokušati razumjeti tu filozofiju koja je sebi nanijela možda i više štete nego drugi koji su kao jastrebovi uvijek tu negdje iznad. I spremni za napad.

U Parlamentarnoj skupštini BiH u Sarajevu, u dva doma, sjede i političari iz Republike Srpske. Dio ih biraju građani direktno na izborima, a dio povjerenje dobija u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Dvije adrese, a isto važne. Koliko i zaštita Republike Srpske. I u Sarajevu, i u Banjaluci, i u Briselu, i u Moskvi, i u Beogradu, i u Vašingtonu. I na svakom pedlju ove planete. Ali, postoji ono nešto što se zove srpska posla. Kada radimo nešto što nam samo šteti, a ponavljamo to generacijama. Ovoj Srpskoj ne trebaju srpska posla, već srpska sloga na svim koordinatama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.