Sit i gladan

Ratovi, sankcije, pokidani lanci snabdijevanja i energenti doveli su do toga da inflacija i danas poput raka izjeda zdravo tkivo ekonomije. I to je zvanični narativ. Međutim, strah koji se vrlo često svjesno širio dovodio je i do jednog novog fenomena - takozvane psihologije jednog prosječnog kupca, da kupuje i onda kada mu nešto i nije potrebno. Onda su inflaciju dodatno podgrijali i sami trgovci, koji su u svemu tome vidjeli svoju dobru priliku da dodatno zarade, ali i sami političari, oni koji vladaju, jer više cijene znače i više novca od PDV-a u budžetima.

I to funkcioniše sve dok ima tražnje, dok ne dođe do bunta onih koji u čitavoj ovoj priči najviše ispaštaju, a to su obični ljudi. U pojedinim zemljama otkriveno je da su se marže na pojedine životne namirnice kretale i preko 40 odsto. Iako je u prethodnom periodu bilo upozorenja da život postaje sve gori, ispostavljalo se da sit gladnom ne vjeruje. Ni BiH nije ostala imuna na ovu negativnu praksu. Kada su u nekom prethodnom periodu podizane cijene pravdano je to rastom ulaznih troškova, a prije svega cijenom energenata. Međutim, ako pogledamo koliko je gorivo, nakon mnogobrojnih uspona i padova, poskupilo u posljednjih pet godina može se vidjeti da je to oko 13 odsto. U isto vrijeme cijene većine pekarskih proizvoda su uduplane. Pri tome, ti isti koji se bave ovim biznisom ne žele objasniti na osnovu koje matematike su došli do trenutnih cijena, prema kojoj kilogram nasušnog hljeba košta i do 10 maraka. 

Iako zvanična statistika kaže da kilogram ove namirnice košta oko četiri marke, odlazak u bilo koji trgovački lanac ili pekaru to demantuje.  Hljeb koji teži 300 grama, koliko piše na deklaraciji, košta od 2,5 do 3,5 marke i više. Kada to pomnožimo sa tri i onom koji je padao na kontrolnim iz matematike jasno je koliko u stvari košta kilo hljeba. Poređenja radi, kilogram ove namirnice danas košta više od jedne kutije cigareta, proizvoda koji se smatra luksuzom. Da nešto ne štima, može se vidjeti i iz narednog primjera. Kada bi kojim slučajem jedna prosječna četvoročlana porodica svakog jutra za doručak jela burek bez jogurta, i tako narednih 30 dana, za to bi trebalo da izdvoji 480 maraka, pola zvaničnog minimalca, a gdje je ostalo?! Onda su nam počeli govoriti da ne vjerujemo svojim očima te ubjeđivati nas kako je inflacija u decembru 2024. smanjena na prihvatljiv nivo od dva odsto. Ali, ako je to do sada bila konstanta, da su cijene hrane iz mjeseca u mjesec sve veće pa makar i za dva samo dva odsto, kada se pogleda na godišnjem nivou - onda to nije par procenata, jer se radi o progresiji. Nažalost, kako stvari stoje, vjerovatno je pred nama novi rast inflacije, ali sada realni, a zbog najavljenog trgovinskog rata SAD i Evrope. Šta nam je potrebno? Pa više razumijevanja i solidarnosti, ali i samih kontrola onih koji u čitavoj ovoj priči i dalje love u mutnom.      

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.