Šešelj kao urednik "Jutarnjeg lista"

Već godinama, ne samo u srpskom društvu, nego i malo šire, postoji ne tako mala grupacija ljudi koje bismo mogli prozvati kemp fanovima naslova knjiga Vojislava Šešelja. Ogromna većina njih te knjige ne samo da nije čitala, nego ih fizički nikad nije ni vidjela, ali ih njihovi naslovi neobično zabavljaju.

Evo samo malog izbora iz tog niza naslova: "Lažljiva haška pederčina Džefri Najs", "Engleski pederski isprdak Toni Bler", "Podmukli galski picopevac Žak Širak", "Holandski kurvin sin Alfons Ori", "Smrdljiva gvajanska svinja Mohamed Šahabudin", "Degenerisani majmun Bakone Džastis Moloto", "Mafijaška pudlica Nebojša Čović", "Očerupana haška ćurka Kristina Dal", "Smežurano kengurovo mudo Kevin Parker", "Glupson iz Manitobe Brus Mek Farlen", "Narogušeno škotsko govno Jan Bonomi", "Južnokorejska gnjida O-Gon Kvon", "Pokvareni malteški pacov Karmel Agijus".

Koliko god smiješno bilo čitati ove naslove jedan za drugim, šema nam se ubrzo jasno ukazuje. Imamo najprije epitet, pa imenicu, pa onda ime i prezime. Naravno, kombinacija epiteta i imenice ima tendenciju da bude uvredljiva. Otud valjda i nije čudno da me je tekst objavljen u zagrebačkom "Jutarnjem listu" 8. marta ove godine podsjetio na Šešelja. Naime, autor teksta je jedan od vodećih autora navedenog lista Robert Bajruši, a naslov je sasvim - šešeljevski: "Intelektualna vucibatina Džefri Saks".

UKRAJINSKI NEUSPJEH

Čime je Saks toliko naljutio Bajrušija? Nije, čini se, riječ samo u Saksu, Bajrušija, reklo bi se, još više nervira što se splitski dnevnik "Slobodna Dalmacija" prema Saksovom prošlonedjeljnom govoru u Strazburu postavio objektivno, bez ograđivanja. A Bajruši se od Saksa uveliko ograđuje. On piše ovako: "Primjer Putinovog trbuhozborca upravo je Džefri Saks, koji pripada krugu najcjenjenijih ekonomsko-političkih eksperata današnjice. Saks je još u martu 2022. u intervjuu za njemački "Špigl" ustvrdio kako on ukrajinski rat vidi kao neuspjeh Zapada te je od Njemačke zatražio razumijevanje za Putina, a za dalje sankcije protiv Rusije rekao da su previše rizične. Ništa ga nije omelo u takvom razmišljanju ni poslije, od masakra Ukrajinaca u Buči do razaranja Marijupolja. Pa je u julu istupio s teorijom kako rat u Ukrajini nije ništa drugo nego kulminacija 30-godišnjeg projekta američkog neokonzervativnog pokreta.(...) Tri godine poslije u Saksovom slučaju vrijedi poslovica o starim psima koji ne uspijevaju naučiti nove trikove. Samo što je ovdje riječ o lažima kojima on opravdava najužasniji pokolj u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Pri tome je nevažan Saksov nesporni akademski status, jer i vrhunski intelektualci nerijetko znaju završiti na mračnoj strani. Dovoljno je sjetiti se Ezre Paunda, koji je obožavao Musolinija i fašizam ili dobitnika Nobelove nagrade za književnost Petera Handkea, vjernog branitelja Slobodana Miloševića i velikosrpskih pohoda u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Jedna od takvih intelektualnih vucibatina jest Džefri Saks, koji plasira neistine gdje stigne, a mediji to prenose bez zrna soli. (...) U Moskvi nikada nisu željeli prihvatiti Ukrajinu kao stvarno nezavisnu državu i naciju, nego su je konstantno ucjenjivali; ekonomski, vojno i duhovno, putem Ukrajinske pravoslavne crkve - Moskovskog patrijarhata. Poređenja su uvijek manjkava, ali odnos Rusije prema Ukrajini može se uporediti s odnosom Srbije prema Crnoj Gori, kojoj propagandisti 'srpskog sveta' osporavaju crnogorski nacionalni identitet, jezik i prošlost. Stvarna priča o Ukrajini dijametralno je drukčija od scenarija koji je ponudio Saks".

SRPSKA SLIKA RATA

Iz ovog odlomka jasno je da Bajrušija ne nervira toliko Saksov stav prema rusko-ukrajinskom sukobu, koliko Saksov (i ne samo Saksov) stav prema ratnom raspadu Jugoslavije. Prije nekoliko godina Vuk Jeremić je doveo Džefrija Saksa u Beograd. Njih dvojica su tom prilikom vodila fascinantan "javni dijalog" pred relativno malobrojnom, ali biranom, publikom. Ono što je tada Saks rekao bilo je mnogo bliže "srpskoj slici rata" nego skoro bilo šta izrečeno u zapadnoj javnosti od strane mejnstrim intelektualaca. Generalno gledajući, koliko god polako to išlo, globalna slika jugoslovenskih ratova u posljednjoj deceniji dvadesetog vijeka mijenja se u korist Srba. U tom smislu naslovi poput ovog citiranog iz "Jutarnjeg lista" samo su izraz frustracije tom činjenicom. Geopolitički gledano, postoji stanovita vjerovatnoća da ta frustracija nastavi da raste, što će možda značiti i povećavanje broja "šešeljevskih" naslova u hrvatskim medijima.

PODKAST

Jedna od prilika kada je Saks imao vremena da pobliže pojasni svoje stavove i kontekst svog djelovanja bilo je gostovanje na podkastu kod Takera Karlsona. Cijepanje Srbije, stvaranje Kosova i formiranje vojne baze Bondstil - suštine su NATO bombardovanja SR Jugoslavije 1999. godine, rekao je tom prilikom. Saks je naveo i da je bombardovanje Beograda 78 dana bio nečuven i apsolutno loš potez. Balkan je tokom devedesetih bio strateški važan za SAD, zato je bilo potrebno da imaju svoje figure u jugoistočnoj Evropi, riječi su Saksove. Istom prilikom Saks je istakao da Sjedinjene Države nakon "pobjede u hladnom ratu" više nisu željele da pregovaraju, već su nastupale unilateralno, obećavajući jedno, a radeći potpuno drugo. "Zanemarili su interese druge strane, ponašajući se kao svjetski policajac", rekao je dodavši: "Kao i u pregovorima sa Rusijom o neširenju NATO-a na istok, nastavili su da sprovode jednostrane poteze. Tako smo 1999. godine bombardovali Beograd 78 dana, što je nečuveno. Apsolutno loš potez. Bombardovali smo jednu evropsku prestonicu 78 dana".

Takođe, prije samo nedjelju-dve Saks se video-linkom obratio učesnicima skupa "Budućnost beogradske berze" kada je, između ostalog, rekao: "Finansijski sistem prvi je korak da se postignu promjene i vjerujem da, ako možemo da uspostavimo mir koji je zaista nadohvat ruke, onda ono što Srbija radi sa finansijskim tržištem zaista može da bude u prvom planu, jer će se desiti bum po pitanju infrastrukture, transformacije energetskog sistema, zelene i digitalne tehnologije, nove tehnologije zasnovane na vodoniku, transportnih usluga i usluge uopšte između Bliskog istoka, Evrope, Azije i Afrike i Srbija će biti bukvalno u centru svega toga", kazao je on. Naglasio je da bi Srbija mogla da igra ulogu mosta u dijalogu i da, ukoliko se to desi, "mnogi problemi mogu postati prilika za ogroman rast". Zaista, iz perspektive nekog ko Srbiji ne želi dobro ovo može da izjavi samo "intelektualna vucibatina".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.