Sačuvaj bože!

Narodna skupština Republike Srpske - kako ozbiljno, odgovorno i lijepo izgledaju, jedna do druge, te državotvorne četiri riječi.

NARODNA - jer tamo sjede (ili bi barem trebalo) oni koje je NAROD izabrao. SKUPŠTINA - jer je riječ o najvišem zakonodavnom organu u demokratskim i uređenim društvima, i na kraju dvije posebne - REPUBLIKA SRPSKA ili, najprostije rečeno, dosanjana sloboda na vjekovnim ognjištima.

Te četiri riječi potrebno je izgovarati s ponosom, a zvučale bi čak i daleko bolje kada većina onih koji imaju tu čast da za sebe mogu reći da su NARODNI POSLANICI ne bi progovarali. Ili, još bolje, da nisu to što jesu.

Narodna skupština Republike Srpske je pogažena i ponižena nebrojeno puta od strane onih koji u njoj, po funkciji, sjede i onih koji u njene sale, po funkciji, dolaze.

I tako je to, nažalost, godinama. I tako će se, nažalost, izgleda i nastaviti jer sve dok poslanici ne poštuju ustanovu u kojoj sjede i koju predstavljaju, zašto bi, na kraju krajeva, i bilo ko sa strane? Iako za takvo ponašanje nema i neće biti izgovora, opravdanja niti riječi odgovarajuće težine.

Narodna skupština je zarobljena u političkom blatu. Kakve su samo riječi odjekivale salom na sjednicama koje su zakazane kako bi poslanici i važni gosti po funkciji ukrstili stavove i argumente zbog čega su "za", odnosno "protiv" novog teksta USTAVA REPUBLIKE SRPSKE.

Svašta smo čuli, mahom o svima - od "patriota, boraca, izdajnika, ustaša", a većina ih i zaboravi zbog čega je došla. Da ponovimo, jer priča se ne završava na jednoj sjednici - došli su zbog Ustava Republike Srpske. Njenog najvišeg pravnog akta. Od kojeg sve počinje i na kojem se sve završava.

Poslanici, čast izuzecima među onima čije glasove prepoznajemo, a neka je čast i onima čiji glas ne znamo, odavno nisu narodni tribuni, nego pioni zarad drugih interesa, a počesto se "krste" kao marionete stranih mentora.

Odaje ih govor, odaju maniri u tolikoj mjeri da je suvišna svaka riječ, a ipak dovoljne one dvije iz naroda - bože sačuvaj.

Biti narodni poslanik je privilegija. Neki će odmah reći: "Pa vidite šta se dešava u Srbiji ili čak u nekim evropskim parlamentima?", ali ko iole normalan želi i može da se ugleda na loše stvari?

Narodna skupština jeste i politička arena, ali za borbu argumentima, a ko može da se sjeti kada je posljednji put čuo takvu argumentovanu polemiku, očišćenju od političke ostrašćenosti, rivalstva sa primjesom mržnje?

Teško je vrijeme. Republika Srpska je u teškoj poziciji, a nasušna potreba je da dobijemo i ovu bitku za njenu čvrstu poziciju u BiH, na temelju Dejtona, i za njenu nespornu budućnost.

Izdajnika je bilo i biće, a Srpsku neka dragi bog sačuva i da se jednom Srbi, koji se nešto pitaju, iskreno i slože.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.