Profit na leđima građana

Sektor trgovine i ugostiteljstva u posljednje vrijeme bilježi znatne profite, dok građani svakodnevno osjećaju teret visokih cijena i neuređenog tržišta te svakim danom "beru" više račune, dok plate uglavnom ostaju iste.

Trgovci su prošle godine ostvarili prihod od 2,27 milijardi KM, s dobiti od gotovo 85 miliona, dok su ugostitelji zabilježili dobit od 77 miliona KM, što je povećanje od 15 miliona u odnosu na prethodnu godinu. Pomenuti brojevi postavljaju pitanje jesmo li zaista društvo visokog standarda i potrošnje ili su ovi profiti rezultat "lova u mutnom" i visokih marži po leđima građana? Nažalost, čini se da je ovo drugo bliže istini. Jer kada se dublje analizira stanje društva, slobodno možemo reći da trgovci i ugostitelji ostvaruju dobit ne zahvaljujući ekonomskoj mudrosti, već zahvaljujući neuređenom sistemu i potpunom odsustvu kontrole, dok vlast uglavnom žmuri. Nema regulacije marži, nema inspekcijske prisutnosti, nema sankcija. Umjesto da ulaže u proizvodnju, otvaranje radnih mjesta i rast plata, budžet se krpi preko grbače građana kroz poskupljenja. Visoki porezi i razni nameti postali su modus operandi za fiskalnu stabilnost preko leđa svih nas. Ugostiteljima je, sudeći po izjavama pojedinih, pomenuta visoka dobit malo jer, eto, oni "jadni" sve što zarade uložiše u poboljšanje usluga. Kada to čujemo, znajući kakve su im cijene, ne možemo da ne pomislimo kako gostima piće služe u kristalnim čašama, a za otresanje pepela im daju zlatne pepeljare. Međutim, stvarnost je drugačija i pojedini kafići imaju neuredne toalete i zadimljene prostore, a pića se služe u čašama iz "osamdeset i neke". Čast izuzecima, ali oni svoje usluge naplate papreno, što bi se reklo, sve im košta "ko svetog Petra kajgana".

Cijene kafe u lokalima u Srpskoj dosežu i do pet maraka, a najčešće su između dvije i tri. Za poređenje, u mnogim zapadnoevropskim gradovima, poput Beča, cijena kafe u kafićima kreće se oko tri evra, što je uporedivo s cijenama kod nas, a kada se to pogleda iz ugla odnosa plata i cijena, slobodno možemo reći da Bečlije piju jeftiniju kafu. Međutim, u svem ovom haosu ni građani nisu bez odgovornosti, jer pokušaj bojkota visokih cijena ostao je mrtvo slovo - trgovci su zaradili više nego inače. Kao da smo svi postali "pokondirene tikve", pa su i oni najsiromašniji pohrlili u radnje da pokažemo kako i mi novčanik za trku imamo. Nažalost, raja koja se ne bori za sebe, mora da plati visoki ceh. Ova situacija zahtijeva hitne reforme i veću odgovornost svih aktera u društvu kako bi se obezbijedila pravednija raspodjela bogatstva i zaštita potrošača. Filozof Seneka je davno rekao: "Nije siromašan onaj koji ima malo, već onaj koji želi više." Nažalost, kod nas imamo i jedno i drugo, siromašan narod i beskrajno pohlepnu elitu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.