
Tek nakon što je požar u noćnom klubu u Sjevernoj Makedoniji odnio 59 života, nadležni u Republici Srpskoj počeli su da obraćaju pažnju na bezbjednost u noćnim klubovima.
Prije ove tragedije kod nas je malo ko pričao, a kamoli mario o sigurnosti u ovim objektima. Inspekcijske kontrole bile su rjeđe nego kiša u pustinji. Dokaz za to je da je posljednja kontrola noćnih klubova u vezi sa bezbjednošću bila 2012. godine, a i ona se desila ne zato što su nadležni shvatili važnost preventivne zaštite, već zato što je te godine u diskoteci u Novom Sadu živote izgubilo šest mladih ljudi. Tek tada su se i kod nas sjetili da bi valjalo provjeriti noćne klubove, ali poslije toga zavladao je muk kontrole više od deset godina.
Očigledno je da su preventivne mjere luksuz koji nadležni ne žele platiti. Međutim, to bi nam se moglo obiti o glavu. Kao što davno reče Karl Marks: "Istorija se ponavlja, prvo kao tragedija, zatim kao farsa". Kod nas, nažalost, uvijek počinje tragedijom - a onda sve postane groteska birokratskog nemara i privremenih rješenja. Kako stvari stoje, kod nas nadležni izgleda imaju jasan princip kada je riječ o kontrolama noćnih klubova - čekamo tragediju, pa onda reagujemo. Kada se nešto tragično desi, svi smo zabrinuti i svi tražimo odgovornost, poštovanje standarda i brinemo za mlade, a do tad mudro ćutimo. Nije li apsurdno da tek kada deseci mladih izgube život u požaru domaće institucije "otkriju" da bi trebalo provjeravati bezbjednost objekata? Da li bismo sada govorili o istom problemu da je slična nesreća zadesila nas? Ko bi onda bio kriv? Odgovor je jednostavan - svi bi pokušali oprati ruke.
Vlasnici klubova bi tvrdili da su sve radili po propisima, inspektori bi govorili da nisu imali nalog za kontrolu, političari bi obećavali "oštrije mjere", a roditelji bi zauvijek ostali bez svoje djece. Da situacija nije nimalo bezazlena i da su kontrole noćnih klubova obično "punih dima" neophodne bar jednom godišnje ne pokazuje samo tragedija iz Sjeverne Makedonije, već i rezultati kontrola domaćih noćnih klubova i protivpožarne zaštite.
Tako je kontrola iz 2012. godine pokazala da čak 28 "noćnih" objekata ne zadovoljava standarde bezbjednosti i zatvoreni su zbog nepostojanja adekvatnih ulaza i izlaza i sistema za evakuaciju. Prošlogodišnja protivpožarna inspekcijska kontrola u Srpskoj pronašla je 335 nepravilnosti - od lošeg održavanja elektroinstalacija do nepostojanja osnovnih normativnih akata zaštite od požara.
Ako su nepravilnosti pronađene u objektima koji su pregledani, možemo samo zamisliti kakvo je stanje u klubovima koji nisu vidjeli inspektore godinama. Noćni klubovi najčešće su smješteni u velikim podrumskim halama, krcatim ljudima, s ventilacijom pod znakom pitanja i često samo jednim izlazom.
Ako se dogodi požar, kakve su šanse za spas? Odgovor je jasan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.