Ne radimo kako bi trebalo

Mi smo amateri. Ili smo jednostavno samo nesposobni da posao, koji ostale zemlje odrađuju u cugu i ostvaruju milionske prilive na osnovu izvoza, ne radimo kako bi trebalo. Zapravo nikad i nismo.

Polazeći od osnova i (ne)brendiranja sopstvenih proizvoda, gdje su nam ispred nosa Slovenci oteli ajvar, a Hrvati čvarke, promocija po inostranstvu nečeg našeg i autentičnog gotovo je nemoguća misija.

I nije u pitanju samo neki autohtoni proizvod koji bi, da je brige i pameti, sigurno imao dobru prođu na rafovima švajcarskog "Kopa", problem su i "ziceri", odnosno proizvodi koji su uvijek traženi i (gotovo) uvijek ih tamo negdje preko grane nedostaje.

Zato više nikoga ne čude porazni podaci o minimumu izvoza bilo čega iz BiH u inostranstvo. Pa ni to što se krilatica "bilo čega" svela na samo jedno slovo.

Zaista bi svi nadležni, pojedinačno i kolektivno, trebalo da stave prst na čelo i upitaju se zbog čega je lani na stranoj trpezi bila samo naša piletina, koje je izvezeno u vrijednosti od 41,11 miliona KM, za nekih tri miliona više u odnosu na godinu ranije.

To je samo jedan od pokazatelja da domaća stočarska proizvodnja nezaustavljivo klizi ka dnu, s obzirom na to da piletina čini oko 90 odsto ukupnog plasmana u inostranstvo.

Da li smo toliko mali i nebitni da nas više niko u Evropskoj uniji, pa i šire, ne doživljava čak ni kao treće tržište?

Vjerovatno je i to jedan od razloga. Međutim, problem je naša sopstvena inertnost i pronalaženje bilo kakvog izgovora kako bi se neuspjeh pripisao svima samo ne nama samima.

Nije više vijest ni činjenica da uvozimo 13 puta više nego što izvozimo. Čak ni specifikacije o onome što je stranog porijekla, a završi na našim rafovima, nije za rubriku "vjerovali ili ne" - nekako nam je sve nenormalno postalo logično normalno.

Rješenje je, kako to obično biva, u kompletnoj promjeni narativa i postavljanju drugih društvenih prioriteta.

Uz demografski problem migracije stanovništva i svježe radne snage koja odlazi u druge zemlje trbuhom za kruhom, moramo da naučimo da na daleki Zapad može da se izveze i nešto drugo. Uz obaveznu usputnu zaradu.

I da se za nas konačno pročuje na osnovu neke pozitivne i uspješne priče, a ne samo da smo poznati kao zemlja koja je u vječnoj tranziciji, sa stagnacijom razvoja brojnih društvenih sfera, ostavljenih da ih riješe djeca naše djece.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.