Narodni novac
Institucije na nivou BiH za šest mjeseci ove godine na bruto plate zaposlenih potrošile su 23 miliona KM više nego i istom periodu lani.
U glavama građana koji jedva sklapaju kraj s krajem i preko čijih leđa se finansiraju institucije utrošen i milion maraka više je mnogo, a kamoli vrtoglava 23 miliona. Ovoliki rast troškova za plate radnika nije ništa drugo do vrijeđanje inteligencije svakog iole razumnog čovjeka i to iz više razloga. Prvi i osnovni je da BiH nemilice troši narodni novac. To se pokazalo bezbroj puta, a i te kako je vidljivo i na ovom primjeru isplate plata radnicima.
Od januara do juna ove godine na plate 21.122 radnika koji su zaposleni u institucijama na nivou BiH utrošena su oko 383 miliona KM. Dio tog novca kroz poreze i doprinose vraćen je u kase entiteta, dok je 224 miliona otišlo na neto plate i naknade zaposlenih.
Da stvar bude gora do rasta troškova za plate došlo je uprkos činjenici da su institucije imale oko 1.350 manje zaposlenih u odnosu na isti period prošle godine. Analiza troškova i broja zaposlenih pokazala je da su samo četiri institucije prekoračile predviđeni broj službenika, dok su neke imale i manje radnika nego što je predviđeno.
Ako se uzme u obzir da većina građana zaposlene u javnim institucijama posmatra kao uhljebe i poltrone koji olako zarađuju svoje plate, onda silni potrošeni milioni nisu ništa drugo nego bačene narodne pare. Spiskan novac jer isti taj narod nema pretjerano velike koristi od kadra na državnim jaslama. Pogotovo što među tih dvadesetak hiljada radnika ima i onih koji platu primaju a da uopšte i ne dolaze na posao. Među njima su i zaposleni koji, da ih pitate, ne bi znali odgovoriti šta su im zaduženja i radne obaveze. U našim institucijama ima radnika koliko ti duša želi, a koji osam radnih sati potroše na ispijanje kafe, šetkanje po hodnicima i kancelarijama, ljudi koji su takvu privilegiju, da ne kažem rabotu zaslužili isključivo jer posjeduju člansku kartu parije. Malo je radnih mjesta u javnim institucijama za koje su neophodni znanje, sposobnosti i specifične kompetencije.
Traljavosti i nemarnosti vlasti BiH prema sopstvenom narodu ne nazire se kraj. Nit manje zemlje, nit većeg rasipništva i za to malo što posjedujemo. Novac poreskih obveznika dijeli se i šakom i kapom, po krilatici: "Ima se, može se". A nije da se ima, nego je u pitanju to drugo. Može im se da budu bahati koliko hoće i dokle hoće, jer ovaj narod nikako da se dozove pameti i kazni one koji se olako igraju njihovim životima i razbacuju novac dok je u zemlji na hiljade problema.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
