Ljiljani i loša (o)sjećanja
Prođe i famozni 25. novembar, za Sarajevo i tamošnji politički establišment "dan državnosti", a za narod Republike Srpske običan radni dan i datum koji podsjeća na veliki broj Srba koji su se na zasjedanju ZAVNOBiH-a borili i za stvaranje zajedničke domovine slovenskih naroda na Balkanu, Jugoslavije.
Vjerujem da se Đuro Pucar Stari, Rodoljub Čolaković i drugi rodoljubi nisu borili za ovu današnju državnu zajednicu i vraćanje navodne državnosti po velikobošnjačkom projektu Islamske deklaracije autora koji je za vrijeme tog rata nosio oznake SS Vermahta. Ovi što danas slave taj 25. novembar učinili su sve da razbiju ono što je 29. novembra stvoreno u Jajcu.
Dosad je "proslava" 25. novembra prolazila na sadističkom političkom i medijskom ponavljanju Bošnjaka kako je to praznik "domovine", da su za suživot, toleranciju, multikulturalnu građansku državu, jedinstvo različitosti... Ali, u kojoj bi oni bili malo ravnopravniji od drugih. Međutim, minuli "praznik" zamalo da obilježi incident zbog dokonih nana iz Bugojna i Vakufa, indoktriniranih da baš u srcu Republike Srpske, u Banjaluci dođu na "državni teferič" sve sa zastavom takozvane Republike BiH. I dobro je da je intervenisala policija i da su građani pokazali visok prag tolerancije.
Ta njihova zastava sa ljiljanima budi kod Srba ne samo uznemirenje, nego i duševnu bol, jer su pod tom zastavom zvjerski mučeni, silovani i ubijani.
Valjda i Srbi imaju pravo na osjećanja u državnoj zajednici, a ne samo dežurne narikače - Bošnjaci, koji i dan-danas od sebe prave lažne žrtve da bi došli do unitarne države. I srpske majke bole rane kao i sve druge.
Kada je nedavno Narodna skupština Republike Srpske usvojila zakon kojim su u upotrebu vraćeni grb Nemanjića i zastava sa tim istim grbom, najglasniji među bošnjačkim poslanicima Ramiz Salkić je tvrdio da su zločine nad njegovim sunarodnicima u istočnom dijelu Republike Srpske činili vojnici koji su na sebi imali upravo ta obilježja. E upravo takve asocijacije imaju Srbi kada vide one ljiljane. Ramiz se nije oglašavao, valjda nakratko srećan što su dokone nane razvile barjak Bošnjaka bar na minut u Banjaluci.
Bilo bi dobro vidjeti reakciju Sarajlija kada bi Srbi razvili svoju trobojku na Baščaršiji, recimo 9. januara. Da li bi Bošnjaci to doživjeli kao provokaciju? Živu glavu, garantovano, ne bi izvukao barjaktar, kao ni srpski svat 1992.
A nanama iz Bugojna i pokojoj iz Vakufa slijedi poruka da sljedeći put u Banjaluku dođu kao što to dolikuje gostima, a ne kao da im je cilj da izazovu reakciju njenih građana.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
