Kako vam ne dosadi

Pogled kroz arhivu "Glasa Srpske" otkriva da brojevi od 10. i 11. januara prethodnih godina, pa i deceniju unazad, liče kao jaje jajetu. U izdanjima koja su objavljena 10. januara na udarnim stranama dominiraju izvještaji sa proslave Dana Republike. Defile, odlikovanja, snažne poruke, komentari domaćih i gostujućih političara, ponekog analitičara ili stručnjaka za ustavno pravo. Sve je grandiozno i svečano u skladu sa značajem praznika.
U brojevima od 11. januara "Glas" se redovno bavio reakcijama federalnih i zapadnih političara na proslavu. Valjalo je uzvratiti na rafalno bljuvanje vatre iz Sarajeva i pokušati skrenuti pažnju onima sa kojima navodno ovdje treba da gradimo suživot da im "ne valja priča", da svojim porukama ne rade ništa drugo nego dodatno jačaju sve ovdašnje podjele, da ponižavanjem Srpske i Srba istovremeno ponižavaju i Bosnu u koju su redom zaklinju, da svake godine njihova histerija liči na događaje iz onog filma "Dan mrmota".
U "Danu mrmota" glavni junak ima problem sa ponavljanjem istog dana, a sarajevski političari nisu propustili priliku da i ove godine ispadnu dežurni mrmoti. Ovaj put, međutim, bar što se "Glasa" tiče, povratnu reakciju neće dobiti. Osim u ovom komentaru.
Američka ambasada i onaj nesrećni Šmit uglas su pozvali pravosudne organe da reaguju zbog proslave precizno citirajući stavove, odredbe i članove Ustava BiH i pozivajući se na odluke Ustavnog suda BiH. Vispreno, dozlaboga.
Fascinantno je kako svake godine Zukan Helez, Elmedin Konaković, Bakir Izetbegović, Denis Bećirović, Duška Jurišić i ostali jahači apokalipse pronalaze snagu da drobe iste floskule, najgluplje moguće konstrukcije, da prizivaju reakciju OHR-a, američke ambasade, NATO-a, Bildeberg grupe, Rokfelera, sionskih mudraca... Njihova politička inteligencija, jasno je nakon svih ovih godina, danas je na nivou ameba i sličnih jednoćelijskih organizama.
Jer da nije, vjerovatno bi dosad shvatili da svojom histerijom dobijaju jedno veliko ništa. Baš ništa. U Banjaluci to sipanje zmijskog otrova više niko ne zarezuje, a dosadni su postali čak i u Sarajevu. To što lupetaju više nikakvu korist ne donosi čak ni u njihovom biračkom tijelu.
"Neće nama Beograd i Banjaluka određivati sa kim ćemo se sastajati", zaurlali su nakon što su prije nekoliko sedmica u Sarajevu dočekali Aljbina Kurtija. Danas pišu protestna pisma Beogradu zbog dolaska srpske delegacije u Banjaluku.
I to je, po njima, dokaz da ovdje postoji država. Svaka čast. Dobro dođu sve te reakcije da shvatimo sa kim živimo. Samo, kako vam više ne dosadi!?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.