Istorija pred Ustavnim sudom

Sudovima i njihovim presudama, koliko god proglašavane konačnim i obavezujućim, sudi istorija. Da li je moguć obrnut slučaj?

Ako je u ovoj zemlji svojevremeno pred sud izveden jazavac, onda važe pakosne riječi predsjednika Kočićeve "Sudanije": "Znaš, u Bosni smo, pa bi moglo i to biti!"

Tako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine (US BiH), u čijem sastavu nema sudija iz Srpske, na sjednici 23. januara 2025. donio odluku kojom stavlja van snage nastavnu temu "Republika Srpska i Odbrambeno-otadžbinski rat" kao dio nastavnog programa istorije za deveti razred i zabranjuje izvođenje nastave na osnovu dijela udžbenika istorije za isti razred.

Presudaz dravom razumu

Nastavni program je u obrazovnom sistemu Srpske dokument kojim se određuju ciljevi i osnove sadržaja određenog predmeta i daju metodička uputstva. Udžbenik istorije se piše na osnovu nastavnog programa i sadrži sažete, i uzrastu i predznanjima učenika prilagođene rezultate nauke. Prolazi složenu proceduru objavljivanja, a odobrava ga, baš kao i nastavni program, nadležni ministar.

Udžbenik istorije za deveti razred (njegov autor napisao je i ovaj tekst) odobrilo je Ministarstvo prosvjete i kulture 2018. godine i od tada do danas neizmijenjenog sadržaja koristi se u nastavi. Pisan je na osnovu nastavnog programa iz 2017. godine, koga u apelaciji Ustavnom sudu 13 poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH hvale jer je, prema njihovim riječima, "bio koncipiran uz poštovanje jednakog pristupa obrazovanju za sve". Ovaj nastavni program istorije zamijenjen je novim 2024. godine.

U odluci piše: "Ustavni sud zapaža" da je osporeni dio nastavnog programa iz 2024. godine bio "osnov za pisanje udžbenika koji je odobrilo Ministarstvo." Kako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine zaključio da je nastavni program iz 2024. godine bio "osnov za pisanje udžbenika" iz 2018. godine? Drugim riječima, kako je moguće pisati jedan tekst na osnovu drugog teksta koji tada nije postojao? Može li se kuća iz 2018. godine graditi na temelju iz 2024. godine? Zdrav razum kaže da ne može, ali za sudije US BiH sve je moguće.

"Kadija te tuži, kadija ti sudi"

Već je Jozef Marko, strani sudija u prvom sazivu US BiH, zapazio da "domaće sudije, čini se, postupaju kao predstavnici konstituentnih grupa stanovništva kojima pripadaju", dakle, kao bošnjačke, hrvatske i srpske sudije. Sudija Zlatko M. Knežević 2012. godine u izdvojenom mišljenju o predmetu koji se ticao državne imovine sugerisao je, citirajući američkog ustavnopravnog stručnjaka Marka A. Grabera, da je većina u US BiH pokazala "manje interesa u određivanju šta je ustavno nego u činjenju argumenata za koje vjeruju da će pomoći društvenim pokretima koje oni favorizuju da ostvare željene ustavne ciljeve". On je naglasio: "Zadatak Ustavnog suda je da tumači Ustav, a ne da opnu ustavnosti proteže i tamo gdje ona ne pripada."

US BiH je 1998. godine donio svoju najvažniju odluku o konstitutivnosti tri naroda u oba entiteta. Sud je tada odlučio tako što su dvojica bošnjačkih i trojica stranih sudija preglasali dvojicu srpskih i dvojicu hrvatskih sudija. Takvo preglasavanje, na koje je ukazano i u udžbeniku, ponavljalo se rijetko, ali u važnim predmetima koji su doprinosili ostvarenju glavnih ciljeva bošnjačke nacionalne politike - centralizacije i unitarizacije BiH. U proskribovanom udžbeniku konstatuje se: "Protiv interesa Republike Srpske nerijetko su bile odluke Kancelarije visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH", te da su te institucije služile "za podrivanje nadležnosti Republike Srpske i centralizaciju Bosne i Hercegovine". Konstatacija je izvedena na osnovu stručnih radova, kao i svjedočenja savremenika, među kojima su i sudije US BiH.

Na apelaciji US BiH za ocjenu ustavnosti nastavnog programa istorije radio je pravni tim Stranke demokratske akcije (SDA). Apelanti su većinom poslanici iz te stranke. Predsjednik US BiH je Seada Palavrić, bivša potpredsjednica SDA i bivši poslanik. Drugi sudija bošnjačke nacionalnosti Mirsad Ćeman je dugi niz godina obavljao različite dužnosti u SDA, uključujući i člana njenog Predsjedništva, a bio je i poslanik.

Kadija bi da ti piše istoriju

U BiH uglavnom postoje tri istorijska narativa: bošnjački, hrvatski i srpski. Oni se odražavaju na nastavu historije, povijesti i istorije. Polazišta u programima i udžbenicima se razlikuju: u bošnjačkim je bošnjački narod i BiH, u hrvatskim je hrvatski narod, Hrvatska i BiH, a u srpskim je srpski narod i BiH. Različita polazišta ne predstavljaju problem ukoliko se poštuje princip naučne zasnovanosti nastave istorije.

Nenaučan je pristup izučavanju rata, pogotovo građanskog, kroz prizmu vlastitih heroja i žrtava, a bez uvida u perspektive drugih strana. Takav je pristup u nastavi najnovije historije i povijesti. Nažalost, isti pristup primijenjen je 2024. godine i u Srpskoj u promjeni nastavnog programa istorije za deveti razred. U komisiji koja je pisala nastavni program nije bio uključen niti jedan profesor čija je uža naučna oblast savremena istorija.

Predsjednik US BiH Zlatko M. Knežević u izdvojenim mišljenjima u predmetima u kojima je utvrđivana ustavnost zakonâ o praznicima u Srpskoj odbacivao je mogućnost "da se traži ustavna ocjena istorije" naročito "u osjetljivom etničkom balansu Bosne i Hercegovine". Ali, avaj, US BiH je stvorio matricu po kojoj je svako isticanje srpstva diskriminacija ostalih konstitutivnih naroda, što je bjelodano u odlukama o ocjeni ustavnosti simbola (zastave, grba, himne), imena gradova, praznika (naročito Dana Republike Srpske) i, evo, u odluci o zabrani nastavnog programa i udžbenika.

Obrazlažući zabranu "Ustavni sud zapaža da je već u predgovoru udžbenika navedeno: 'U žiži su srpski narod i Bosna i Hercegovina.' Takođe, nakon uvida u sadržaj udžbenika, Ustavni sud zapaža da je, 9. januar označen kao Dan Republike Srpske, rat u Bosni i Hercegovini je predstavljen kao građanski rat, prezentovana je 'Deklaracija Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini' navedeno je da su institucije Bosne i Hercegovine zajedničke institucije. Osim toga, navedeno je da Republika Srpska '(nj)eguje bliske veze sa svojom maticom Srbijom', da je '(o)dluka o statusu Brčkog, koje je u ratu bilo u Srpskoj, bila (…) na štetu srpskog entiteta'." US BiH bi da propiše ne samo šta ne smije da sadrži, već i šta mora da sadrži udžbenik istorije. Po njemu, "nenavođenje presuda o genocidu i ratnim zločinima u odgovarajućem kontekstu trivijalizira te zločine i negativno utiče na proces pomirenja". Kao da je vrijeme stalo, kao da je Petar Kočić u "Sudaniji" objavljenoj prije više od stoljeća pisao o današnjem, a ne o austrougarskom sudstvu: "Serbin, to ne dobro! - dočeka prvi sudac i namršti se. (...) No, optuženik - viknu predsjednik. Učinite po volji našoj velikoj i visokoistoj vladi, i kažite tudi nami da ste jedan gerkoistočnjak. To bude za vas dobro!"

Sumanute nelogičnosti, političke sklonosti i gruba iskakanja iz vlastitih nadležnosti Ustavni sud nije mogao zakloniti pozivanjem na brojne članove Ustava, zakonâ, "zajedničkog jezgra", smjernica, konvencija, preporuka itd. Osnovni razlog zabrane dijela nastavnog programa jeste to što se on odnosi "na Republiku Srpsku i srpski narod u Bosni i Hercegovini". Zabranio je dio udžbenika zato što mu je polazište "srpski narod i Bosna i Hercegovina", iako je znatno više od 90 odsto učenika koji ga koriste srpske nacionalnosti. Po njemu, nastava nacionalne istorije mora imati za polazište isključivo Bosnu i Hercegovinu. Ona se u odluci Ustavnog suda koja je odštampana na oko 14 stranica "Službenog glasnika BiH" (br. 6/25, 7. 2. 2025) pominje 160 puta!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.